Pamtilica - leksikon i rječnik
 

Pamtilica - leksikon i rječnik hrvatskih pojmova

Organizirajte svoje znanje!

Cilj Pamtilice je organizirati znanje iz opće kulture, te obuhvatiti što je više moguće hrvatkih pojmova i njihovih prijevoda na strane jezike. Stranica je trenutno u fazi izrade, a kasnije će korisnici moći spremati u profil sebi bitne pojmove, dodavati nove itd. Pojmovi će biti klasificirani po grupama, te po abecedi. Primjer leksikona možete vidjeti dolje.

Upišite se na newsletter te saznajte prvi kada krećemo s radom! Također možete upisati pojam koji vas zanima, pa ćemo ga dodati u leksikon.

Newsletter

 
Ime
E-mail Adresa
 

Zanima me pojam koji želim da stavite u leksikon...

 
Pojam
 

a (1) Prvo slovo latinice i raznih dr. alfabe­ta; u glagoljici mu odgovara N, +, rh, bosanici , staroj ćirilici (brojčana im je vrijednost 1). (2) lingv. znak za samoglasnik koji se u hrv. jeziku izgovara najotvorenije. (3) U algebri, znak za opći broj. (4) U logici, simbol univer­zalnog afirmativnog suda. (5) glazb. šesti ton osnovne dijatonske ljestvice; a1 (»komorni ton«, 440 Hz) služi kao osnova za ugađanje in­strumenata. (6) Znak za jedinicu površine zemljišta ar. (7) Grč. predmetak u složenicama: bez-, ne- (negacija osnovne riječi: npr. apolitičan; pred vokalima an-: analfabet). (8) Znak decimalnog predmetka ato-.
A (1) Oznaka prvog člana u nizu ili skupini. (2) Znak za jedinicu jakosti električne struje amper.
A, znak stare jedinice za duljinu vala svjetlosti angstrem.
a. a. (lat.), kratica za ad acta.
Aachen , grad u Rajnskoj oblasti, Njemačka; 239 200 st. Metalurgija; konditorska ind.; toplice i lječilište; visoka tehn. škola, med. fakultet; sjedište biskupije i mjesto hodo­čašća. Na mjestu rim. naselja dvor Karla Ve­likoga i katedrala (8. st.). Aachenski mir, sklopljen 812. nakon više­godišnjeg rata između Bizanta i Franaka Kar­la Velikoga; njime su južnoslavenske zemlje presje­čene graničnom linijom između dvaju carsta­va; između ostaloga je određeno da jadranski otoci s gradovima Zadrom, Splitom, Trogi­rom i Dubrovnikom ostanu u vlasti Bizanta, a da Istra i Hrvatska potpadnu pod Franke.
Aakjaer , Jeppe (1866-1930), dan. prozaik i pjesnik; opisuje svoj jyllandski zavičaj, seljake i njihove predaje, s jakim soc. naglascima. Sinovi srdžbe; Pjesme raži.
Aalto, Alvar Hugo Henrik (1898-1976), fin. arhitekt; jedan od začetnika mo­derne eur. arhitekture.
Aaltonen [otr'ltonen], Wäinö (1894-1966), fin. kipar; povezao fin. tradiciju s modernim eur. izrazima, os. kubiznom.
Aarau [a:'rau], glavni grad kantona Aargau na rijeci Aare, S Švicarska; 16 500 st. Drž. arhiv, zavičajni i obrtni muzej; ind. tekstila, el. i optičkih aparata. 1798. gl. grad Helvetske Republike.
Aare [a:'r3], rijeka u Švicarskoj, duga 295 km; izvire u Bernskim Alpama, utječe u Rajnu
Aargau [a:'jgau] (franc. Argovie [aRgovi']), kanton u SZ Švicarskoj; 1404 km2, 504 000 st. Gl. grad Aarau.
Aarnio [a:'rnio], Eero (1932), fin. dizajner; ostvario niz novih oblika pokućstva (os. stoli­câ) od plastičnih masa.
Aasen [o:'s3n], Ivar Andreas (1813-96), norv. pisac i filolog; utemeljitelj novonorveškoga jezika (nynorsk).
ab (hebr.), jedanaesti (po starom računanju peti) mjesec žid. godine; pada u mjesece srpanj-kolovoz.
aba (tur.), grubo seljačko sukno; abadžija, krojač koji šije odjeću od abe. Abadan, iranski grad i gl. luka u delti Shatt-al-Araba; 294 100 st. Rafinerije nafte. Luka za izvoz nafte i njezinih derivata. Abai (Abbai), ime za Modri Nil od jezera Tana (Etiopija) do utoka u Bijeli Nil.
Abaj Kunanbajev (1845-1904), kazahski pjesnik i prosvjetitelj; utemeljitelj moderne kazahske književnosti i knjiž. jezika. Ciklus o godišnjim dobima: Proljeće, Ljeto, Jesen, Zima; Legenda o Ezimu; Iskander.
abak (lat.). (1) mat vrsta računala, računska ploča ili niz žica ili prutića s nanizanim po­mičnim kuglicama. U uporabi u ant. Grčkoj, Rimu, Kini i Japanu i danas u dijelovima biv­šeg SSSR-a. (2) ARHIT završna ploča na kapitelu ant. stupa.
abaka › konoplja
Abakan (pr. Ust Abanskoje), gl. grad repub­like Hakasije, Ruska Federacija; 157 300 st. Tvornice namještaja, prehr. i tekst. proizvoda.
Abakanowicz [-no'vič], Magdalena (1930), polj. tapiseristica; znamo utjecala na razvoj eur. moderne tapiserije.
Abano Terme, lječilište u S Italiji nedale­ko od Padove; 16 300 st. Radioaktivna voda (87 °C).
Aba-Novák [oc'boc no'vaik], Vilmos (1894-1941), madž. slikar i grafičar (žanr, portreti).
Abasidi, dinastija arap. kalifâ (750-1517) sa sjedištem u Bagdadu (do 1258), a potom u Kairu; potomci Abasa (565-653), Muhamedova strica. Najveća moć za Haruna al-Rašida (8-9. st.).
Abas I. Veliki (1571-1629), perz. šah od 1587; za njegove vladavine država Sefevidâ (Safavida) bila je na vrhuncu moći i prostirala se od Tigrisa do Inda.
Abastumani, ljetovalište i lječilište na 1250 m apsolutne vis., Gruzija; 5000 st. As­trofizički opservatorij.
Abašidze, Irakli (1909), gruzijski pjesnik; filoz. i refleksivna lirika znatno utjecala na naj­mlađi gruzijski pjesnički naraštaj. Ciklusi pje­sama: Gurija cvjeta; Noć lovaca; Pjesma žetve; Rustavelijevim tragom.

abaton (grč.: nepristupačan), dio hrama, svetišta ili crkve u koji ne smiju stupiti obični vjernici, inovjerci i svjetovnjaci.
abažur (franc. abat-jour), sjenilo na svjetiljci.
abba (aramejski). (1) Starozavjetni naziv za praoca, proroka. (2) Na starokršć. Istoku, gla­var zajednice, duhovni otac. (3) U rabinskoj vjerskoj tradiciji, svećenik, učitelj, učenjak.
Abbado, Claudio (1933), tal. dirigent; vo­di vrhunske operne ansamble i orkestre u Eu-
ropi i Americi; zalaže se za nove oblike inter­pretacije i za suvremenu glazbu.
Abbagnano [ab:ana:'no], Nicola (1901-90), tal. filozof; najpoznatiji predstavnik tal. egzi­stencijalizma. Uvod u egzistencijalizam; Filozofi­ja, religija, znanost; Povijest filozofije.
abbé [abe'] (franc). (V) Opat. (2) Svećenik (svjetovni).
Abbe [a'ba], Ernst (1840-1905), njem. fizi­čar; usavršio mnoge optičke instrumente.
abbevillien [absvilje'] (prema gradiću Abbeville u S Francuskoj), najstarija faza pa­leolitika. sin chelléen.
Abbot [ae'bat], Charles Greeley (1872-1973), am. astrofizičar; vrlo točno odredio iz­nos › solarne konstante. ABC rat (engl. akr.: atomic, biological, chemical), rat koji se vodi atomskim (nukle­arnim), biol. i kern. oružjem.
Abd ar-Rahman I (731-788), arap. emir od 756. U Córdobi osnovao omejidsku dinas­tiju.
Abd el-Kader (1808-83), emir Alžira 1834 -39., vođa borbe protiv franc. kolonizacije; za­robljen 1847; umro u Damasku.
Abd el-Krim, Mohammed (1881-1963), voda ustanka rifskih Kabila u Španj. Maroku; 1922. emir Rifa.
Abdera, ant. grad u Traciji, čuven po malo­umnosti svojih stanovnika. Abderićanin, fig ograničeni malograđanin.
abdest (perz.), vjersko pranje prije molitve u muslimana.
abdikacija (lat.), odricanje od vladarskog prava, časti, službe.
abdomen (lat.). (1) Donji dio trupa, trbuh, trbušna šupljina. (2) Zadak u kukaca i rakova.
abdukcija (lat.) › adukcija
Abdul Aziz (1830-76), tur. sultan 1861 -76., u početku pristaša liberalnih reformi; za njegove vladavine došlo je do ustanka u Bosni i Hercegovini.
Abdul Hamid I (1725-89), tur. sultan; vodio neuspješne ratove protiv Rusije i Austri­je; mirom u Kučuk-Kainardžiju 1774. izgubio Azov i područje između Dnjepra i Buga.
Abdul Hamid II (1842-1918), posljednji tur. sultan (1876-1909). Autokratski vladar, ukinuo 1877. prvi tur. ustav (što ga je donio 1876) i parlament. Brutalno se odnosio prema nemusl. podanicima, os. Armencima. Poražen u ratu s Rusijom 1877 (› Sanstefanski mir; Berlinski kongres), izgubio Egipat (1882) i Kretu (1897). Mladoturci ga prisilili da vrati ustav iz 1876. Svrgnut.
Abdul-Jabbar [-jabat'j], Kareem (pr. ime Lewis Alcindor) (1947), am. košarkaš; 1969 -89. profesionalni košarkaš (centar) najdulje i najuspjelije karijere (NBA-naslov osvajao s momčadima Mihvaukeeja i Los Angelesa).
Abdul Medžid I (1823-61), tur. sultan od 1839; prosvj., ustavnim i upravnim reforma­ma modernizirao tur. državu. Pariškim mirom 1856., nakon uspješnoga Krimskog rata, osi­gurao cjelovitost Turske.
Abdul Medžid II (1868-1944), posljednji otomanski (tur.) kalif (1922-24), sin sultana Abdul Aziza; pošto je sultanat ukinut 1922., obavljao samo duhovnu vlast (kalif); nakon ukinuća kalifata emigrirao.
Abd Ur-Rahman Khan (o. 1844-1901), afganistanski emir od 1880; ujedinio zemlju i poticao njezin gospodarski razvoj.
abeceda, poredak slova i glasova u latinič­nom sustavu pisma, nazvan po prvim slovima: a, b, c, d; općenito sustav grafičkih znakova ko­jima se u nekom jeziku bilježi svaki zaseban glas
(za razliku od sustava slogovnoga pisma, ideo-grama i dr.); › alfabet; azbuka; alifba.
abecedar (lat.). (1) Početnica iz koje se uče slova, čitanje i pisanje. (2) Popis imena, poj­mova, natuknica poredanih abecednim re­dom, abecedarij; sin alfabetar.
Abegjan, Manuk (1865-1944), armenski lingvist, folklorist i knjiž. povjesnik; proučavao starije i novije armensko nar. pjesništvo, mi­tove i priče; napisao povijest armenske knji­ževnosti od 5. do 18. st.; objavio sintaksu no­voarmenskog jezika.
Abel (hebr. Hebel), po Bibliji, drugi sin Adama i Eve; ubio ga stariji brat Kain. fig ne­dužno ubijen čovjek.
Abel, Niels Henrik (1802-29), norv. mate­matičar; dao važne priloge teoriji eliptičkih funkcija i višoj algebri. Prvi dokazao da nema algebarskog rješenja opće jednadžbe petog stupnja.
Abel, Othenio (1875-1946), austr. pale­ontolog; pobornik paleobiološkog smjera. Abélard [abela:'R], Pierre (1079-1142), franc. ranoskolastički filozof; držao da je zna­nje prije religije, razum prije autoriteta; u sporu oko univerzalija zastupao posredničko stajalište (konceptualizam). Djela su mu osu­đena na crkv. saborima i spaljena; zbog ljubavi prema svojoj učenici Héloisei (poznata je nji­hova korespondencija) bio kastriran i prisiljen povući se u samostan.
Abell, Kjeld (1901-61), dan. dramatik; u dramaturgiju unio novosti u stilu i tehnici (re­vijski, uglazbljeni oblici). Satira i društv. prob­lemi. Melodija koja je prošla; Ana Sophie Hedvig; Krik.
Abeokuta, grad u JZ Nigeriji; 349 800 st. Osn. 1825. Prehr. i tekst. ind.
aberacija (lat.). (1) Zastranjivanje, skreta­nje, odstupanje od smjera, puta, uobičajenog reda ili običaja. (2) Kod optičkih instrumena­ta, skup pogrešaka u slici zbog nesavršenosti optičkih sustava (kromatska i sferna a.). (3) astr a. zvijezda, prividna promjena položaja zvijezda, uvjetovana kretanjem Zemlje i brzi­nom širenja svjetlosti. (4) biol manja promjena oblika, grade ili boje u ljudi, biljaka i životinja; može biti izazvana vanjskim uvjetima, promje­nama u pojedinom kromosomu ili u broju kromosoma. (5) psih mentalna a., odstupanja od očekivanog načina mišljenja i rasuđivanja sve do paranoidnih poremećaja; seksualna a., odstupanje u spolnom ponašanju, od blažih nastranosti do homoseksualnosti i dr.; aberratio criminis, zločin koji stjecajem okolnosti mi­jenja prvotnu namjeru, čest motiv Sofoklovih drama (› Edipov kompleks; Elektrin kom­pleks) .
Aberdeen [aebsdr.'n], škot. grad i ribarska luka na Sjevernome moru; 190 500 st. Sveuč. (osn. 1494); katedrala (14-15. st.). Brodo­gradnja.
Aberdeen [aeb9di:'n], George Hamilton Gordon (grof od Aberdeena) (1784-1860), brit. konzervativni političar; pridobio Austriju za rat protiv Napoleona 1813; min. vanj. poslova 1828-30. i 1841-46., premijer koali­cijske vlade 1852-55.
Aberystwyth [aeb9ri'stwi$], grad i luka u Walesu; 8700 st. Sveuč. (osn. 1872); Velška nac. biblioteka.
Abesinija › Etiopija
abesinski zdenac, crpka kojoj je usisna ci­jev bez prethodnog bušenja utisnuta u vodonosni sloj (u rahlom zemljištu).
Abhazi (abhaski Apsua), kavkaski narod na I obali Crnoga mora, uglavnom u Abhaziji (Gruzija; o. 90 000 pripadnika) te Turskoj. Pravoslavci ili muslimani-suniti.
Abhazija, autonomna republika u SZ di­jelu Gruzije, između Crnog mora i Velikog Kavkaza; 8600 km2, 534 000 st. (17% Abhazi, 44% Gruzijci, 16% Rusi). Gl. grad Suhumi. Suptrop. kulture (duhan, čaj, agrumi), šumar­stvo, rudnici ugljena. - Nakon osamostaljiva­nja država bivšeg SSSR-a, u A. došlo do oru­žane pobune za odvajanje od Gruzije.
Abidjan [3a:'n], gl. grad i luka Obale Bjelokosti; 2 534 000 st. Među najvećim je lukama i najmodernijim gradovima u Africi. Sveuč. Brodogradilište.
ab initio (lat.: od početka), oznaka da je pravni akt ili odnos nevaljan pa se poništavaju i posljedice koje iz njega proizlaze.
ab intestato (lat.), neoporučno; nasljeđivanje a. i.: po propisima nasljednog prava.
abiogeneza (grč.), pretpostavka o spon­tanom nastajanju živih organizama iz nežive tvari; srušena u 17. st.
abisal (grč.), zajednica živih bića u moru u dubini većoj od 800 m. Abisalna dubina, dubi­na mora preko 3000 m.
abiturijent (lat.), učenik koji je položio ispit zrelosti na srednjoj školi.
abjuracija (lat.), odreknuće, poreknuće pod prisegom.
ablacija (lat.: odnošenje). (1) Otapanje i isparivanje leda s površine ledenjaka. (2) med operativno odstranjenje nekih organa odn. nji­hovih dijelova; a. mrežnice, odljepljenje mrež­nice zbog bolesti ili ozljede oka. (3) tehn talje­nje i otparavanje površinske metalne obloge letjelica pri nadzvučnim brzinama, čime se postiže rashladni učinak potreban pri probija­nju toplinskog zida.
ablativ (lat.), lingv padež u nekim in-doeur. jezicima (npr. sanskrtu, latinskom) ko­jim se obično izražava odvajanje ili oduzima­nje; nemaju ga grčki, baltički ni slav. jezici.
ablucija (lat.: pranje, umivanje), ritualno pranje propisano u mnogim religijama; simbo­lizira duhovno »očišćenje« prije ulaska u bogo­molju ili prije molitve.
abnormalnost (lat.), neobičnost, nepravil­nost, neuravnoteženost.
Abo [o:'bu:], šved. ime za fin. grad Turku.
abociranje (tal.), skiciranje, sumarno izvođenje osnove za buduće umj. djelo (sliku, skulpturu).
Abodriti. (1) (Bodriči) slav. pleme naselje­no na sr. Dunavu; 825. potpali pod Bugare. (2) (Obodriti), polapsko slav. pleme; potkraj 8. st. organiziralo vojno-polit. savez na donjoj Labi. Dijelom germanizirani, a dijelom istrije­bljeni u 12. st.
abolicija (lat.: uništenje, zatiranje). (1) Uki­danje (zakona, prakse, običaja). (5) Pravno sredstvo kojim najviši drž. organ oslobađa od krivičnog progona, kazne, tj. ako je krivični postupak u tijeku, on se obustavlja. Usp. am­nestija, pomilovanje. ± abolicionizam, pokret za ukidanje nekog zakona; posebno, sjevernoam. pokret (1831 -65) za ukidanje ropstva Crnaca.
A-bomba › atomska bomba
Abomey [abome'], grad u republici Benin, Z Afrika; 54 400 st. Izvoz kikirikija, palmina ulja i jezgre, pamuka, duhana. Kraljevska palača, grobnice kraljeva, muzej.
abonent (franc), pretplatnik.
abonman (franc. abonnement). (1) Pret­plata, predbilježba, predbrojka. (2) Ugovor iz­među dviju strana kojim jedna stječe posebna prava ili prednosti za trajnije isporuke ili us­luge.
abonos (grč.), supfosilno drvo koje je dugo vremena bilo pod vodom. Najčešće tamnosivo do crno. Upotrebljava se za skupocjeni furnir i za rezbarenje.
abordaž (franc. abordage), u pomorskoj bitki (kod brodova na vesla i na jedra), priljubljivanje uz neprijateljski brod, ili udaranje u njega pramcem, radi zauzimanja.
aborigini (lat.), prastanovnici, urođenici nekog područja, os. › Australci.
abortivi, sredstva za izazivanje pobačaja.
abortus (lat.) › pobačaj
Abovjan, Hačatur (1805-48), armenski pripovjedač i lirik, pedagog, etnograf i dječji pisac; utemeljitelj nove armenske književnosti i modernog armenskoga knjiž. jezika. Rane Ar­menije ili jadanja rodoljuba (roman).
ab ovo (lat.: od jajeta), od prvog početka, od iskona; iscrpno, potanko.
Abraham (hebr.: otac je uzvišen), po Bib­liji, praotac Izraelaca (i okolnih arap. naroda), patrijarh, otac Izakov; štuju ga Židovi, kršćani i muslimani (u Kuranu: Ibrahim). Doselio je iz Ura kaldejskog u Palestinu, zemlju što ju je njemu i njegovim potomcima obećao Jahve.
abrahamiti. (D Sljedba u Siriji u 9. st. (2) Kršć. sljedba deista u Češkoj u 18. st., potom­ci husita, progonjeni, raseljeni i nestali za Josi­pa II.
abrakadabra (podrijetlo nepoznato; preko jezika grč. gnostika). (1) Magična riječ koja je nekoć služila kao zapis protiv bolesti. (2) Nešto nerazumljivo, besmislica.
abraksas (značenje nejasno), magična riječ grčko-orijentalnog gnosticizma, urezivana na hamajlije.
Abramić, Mihovil (1884-1962), hrv. arhe­olog; iskapao u Ptuju, Solinu, Ninu, Čitluku, na Visu. Radovi s područja klas. arheologije i epigrafike.
abrazija (lat.). (1) geol razorno djelovanje morskih i jezerskih valova na obalu. (2) tehnol postupak mehaničke obradbe materijala, naj­češće u završnim fazama, struganjem s pomo­ću abraziva (npr. brušenje, poliranje). (3) med ogrebotina, ranica kože ili sluznice kojoj je naj-površniji sloj otrgnut ribanjem ili grebenjem; mehan. trošenje zuba; struganje instrumen­tom (kireta) sluznice, rožnatog epitela ili ne­kog drugog tkiva.
abrazivi (lat), tvari velike tvrdoće koje služe kao sredstvo za brušenje, poliranje i čiš­ćenje tvrdih površina, npr. korund, dijamant, karborund, kremen.
abreakcija (lat.), u psihoanalizi, oslobađa­nje emotivne energije vezane uz potisnutu ideju. proš olakšanje duševne napetosti s pomoću neke aktivnosti.
abrevijacija (lat.), kratica, skraćenje.
abrevijatura (lat.), skraćeno, stegnuto pi­sanje pojedinih riječi (gđa mj. gospođa); glazb kratica u notnom pismu i oznakama za inter­pretaciju.
abrogacija (lat.), ukidanje pravnog propisa izričitom odredbom drugoga propisa. supr de-rogacija.
abruptan (lat.), strm, odsječen; nagao, iz­nenadan.
Abruzzi [abru'cii], planinski kraj u Apeni­nima SI od Rima, između rijeka Tronta i San-gra i Jadranskog mora; najviša skupina: Gran Sasso d'Italia s vrhuncem Corno Grande (2914 m); istoimena tal. pokrajina.
Absalom › Apšalom
Abubacer (Ibn Tufail) (o. 1100-85), arap. filozof; suvremenik i prijatelj Averroesov; filoz. roman Živi, sin Budnoga.
Abu Bakr (o. 572-634), prvi kalif, Muhamedov tast; podvrgnuo svojoj vla­sti arap. plemena, uspješno napadao Palestinu i Mezopotamiju.
Abu Dhabi (Abu Zaby), emirat na J obali Perzijskog zaljeva u sastavu Ujedinjenih Arap. Emirata (od 1971); 67 350 km2, o. 670 000 st. Gl. grad Abu Dhabi (243 000 st.). Ležišta nafte i zemnog plina.
Abuja, gl. grad Nigerije; 378 700 st. (šire grad. područje). Leži u središtu zemlje. Plan­ska izgradnja A. započela poč. 1980-ih. Zrač­na luka.
Abukir (Abu Qîr), egip. kupalište i luka SI od Aleksandrije. 1798. pobjeda Engleza (Nel­son) nad franc. flotom.
abulija (grč.), patološko stanje bezvoljnosti, nesposobnost stvaranja i provođenja odluka.
Abundancija (lat. Abundantia), rim. božica, personifikacija obilja; atribut joj je rog obilja.
ab urbe condita (lat.: od utemeljenja grada Rima; skraćeno a. u. c), u ant. Rimu, era po kojoj su se računale godine; počinje ‹753.
Abu Sa'id (ebn Abî'1-Hayr) (967-1049), perz. pjesnik i mistik; začetnik sufijskog pjes­ništva u Perziji; pripisuje mu se veći broj ka-trena (rubaija).
Abu Simbel, lokalitet u J Egiptu sa 2 pećinska hrama Ramzesa II. iz ‹ 13. st., koja su 1969. premještena 70 m više i 200 m dalje od prvotnog položaja da bi se izbjeglo potapa­nje u akumulacijskom jezeru Asuanske brane.
abusus (lat.) › zloporaba
Abu Tammam, Habib ibn Aus (Habib ibn 'Aws Abu Tammam) (o. 800 - o. 845), arap. pjesnik i sakupljač pjesama.

abuzivan (lat.), osnovan na zloporabi, ne­zakonit, protupravan.
a. c. (lat.), kratica za anno currente odn. anni currentis (tekuće, ove godine).
Ac, kem. simbol za aktinij.
a cappella [a kape'ha] (tal.), glazb. djelo pi­sano za višeglasni vokalni sastav bez instru­mentalne pratnje.
Acapulco [akapu'lko] (Acapulco de Juâ-rez), grad, luka i morsko kupalište na pacifič-koj obali u Meksiku; 592 200 st.
accelerando [ač:e~] (tal.), glazb. oznaka za postupno ubrzavanje tempa.
Accollas [akola'], Émile (1826-91), franc. pravnik i političar; organizator prvoga Mirov­nog kongresa u Ženevi, 1867.
Accra [a'kra], gl. grad Gane na obali Gvi-nejskog zaljeva; 949 100 st. Sveuč., nac. mu­zej i knjižnica. Trg. (dijamanti) i ind. središte (tekst., kem.-farmaceutska, prehr. ind.). Ri­barska luka. Zračna luka. - Od 1876. sjedište brit. kolonije Zlatna Obala.
acelomati (grč.), zool beskralješnjaci u ko­jih nije razvijena mezodermna šupljina, celom.
acephalus (grč.), nakaza bez glave, nespo­sobna za život; javlja se i u domaćih životinja.
acetaldehid (lat.+grč.), lako hlapljiva teku­ćina CH3CHO; nastaje oksidacijom etanola; služi u proizvodnji umjetnih smola.
acetamid › amidi
acetanilid, bijela kristalna tvar C8H9ON; dobiva se iz octene kiseline i anilina; služi kao lijek (antifebrin).
acetati (lat.), soli ili esteri octene kiseline, npr. natrijev acetat CH3COONa, etil-acetat CH3COOC2H5.
acetatna svila, vrsta umjetne svile; dobiva se iz acetonske otopine celuloznih diacetata ili celuloznih triacetata; za razliku od drugih svi­la, topljiva je u acetonu odn. metilenkloridu.
acetilceluloza, celulozni acetat, bijeli prah dobiven esterifikacijom celuloze sa smjesom octene kiseline i acetanhidrida. Upotrebljava se za izradbu plastičnih masa, acetatne svile, neizgorivih filmova, lakova i dr.
acetilen (lat.+grč.) (etin, CH=CH), neza­sićen aciklički ugljikovodik s trostrukom ve­zom (› alkini), bezbojan, otrovan i eksplozi­van plin, gori svijetlim plamenom (karbidne svjetiljke); nastaje djelovanjem vode na kalci-jev karbid; pri izgaranju s kisikom daje plamen vrlo visoke temperature (autogeno zavariva­nje); u industriji služi za pripravu org. spojeva.
acetiliranje, kem uvođenje acetilne grupe CH3CO- u org. spojeve.
acetilkolin, C7H17N02, kvaternizirani bio­geni amin; djeluje kao prijenosnik živčanih impulsa u autonomnom živčanom sustavu; uzrokuje sniženje krvnoga tlaka, širenje krvnih žila i kontrakciju mišića.
acetil(o)salicilna kiselina, bijeli kristalni prah C6H4(OCOCH3)COOH, teško topljiv u vodi; poznati lijek (aspirin, acisal).
aceton (franc. prema lat.), alifatski keton CH3COCH3, bezbojna, lako hlapljiva teku­ćina; otapalo.
acetonemija, nakupljanje acetona i drugih ketonskih spojeva u krvi (kod dijabetesa, pre-masne prehrane, gladovanja).
acetonitril › nitrili
acetonurija, prisutnost acetona u mokraći (kod dijabetesa).
Achebe [ače'be], Chinua (1930), nigerijski književnik. Romanima utjecao na razvoj afr. proze engl. izraza; drže ga klasikom te književ­nosti. Sve se raspada; Nelagoda; Čovjek iz naro­da. Eseji: Jutro u dan stvaranja.
Achenwall [a'xanvad], Gottfried (1719 -72), njem. statističar; »otac statistike«.
acheuléen [ašole-e'] (prema franc. gradu St. Acheul kod Amiensa), rana faza paleolitika (nakon abbevilliena).
Achill [ae'kil], otok pred Z obalom Irske; 145 km2, 3100 st.; mostom spojen s Irskom.
acidimetrija (lat.+grč.), kem analitička metoda kvantitativnog određivanja kiselina tit-racijom sa standardnom otopinom neke baze.
aciditet (lat. preko njem.), kem kiselost.
acidobazična ravnoteža, održavanje stal­nog stupnja kiselosti (pH vrijednost) tjelesnih tekućina, u prvom redu krvi, uglavnom s po­moću puferskih sistema, disanjem i djelova­njem bubrega; povećana kiselost krvi zove se acidoza a smanjena kiselost, alkaloza.
acidofilan (lat.+grč.), koji podnosi kiseline ili kiselu sredinu, npr. acidofilne bakterije.
acidoza › acidobazična ravnoteža
aciklički spojevi, org. spojevi u kojima su atomi ugljika poredani u nizove ili lance, koji se mogu i granati; najjednostavniji a. s. jesu zasićeni ugljikovodici, alkani; najjednostavniji razgranani a. s. jest izobutan (› alifatski spo­jevi).
acinus (lat.: bobica, jagodica). (1) Elemen­tarna jedinica žlijezda s vanjskim lučenjem. (2) Proširenje na kraju plućnih alveola.
acisal › acetil(o)salicilna kiselina
Aconcagua [akonka'yua], planina u Argen­tini s najvišim vrhom Anda, 6960 m; ugasli vulkan.
Aconcio [ako'nčo] (Acontius), Giacomo (1520-67), tal. vjerski reformator i filozof; pristaša protestantizma.
a conto [a ko'nto] (tal.), na račun, na ime; isplata nečega djelomično unaprijed.
Acqui [a'k:ui] (Terme Acqui), grad i lječi­lište kraj Genove, Italija; 22 000 st. Sumporne
toplice. U ant. doba Aquae Statiellae. Arheol. rim. ostaci.
acrania (grč.) › bezlubanjci
acre [ei'ks] (akre), angloam. jedinica po­vršine, iznosi ~4046,8 m2.
Acta Apostolicae Sedis (do 1909. Acta Sanctae Sedis), službene novine i službeno gla­silo Svete stolice.
Acta Diurna (lat.: dnevni spisi), službena publikacija koju je Gaj Julije Cezar pokrenuo u Rimu ‹ 59; izlazila do 3. st. Preteča novina.
Acta Sanctorum (lat.), zbirka svetačkih životopisa koju je 1643. u Antwerpenu počeo izdavati isusovac Jean Bolland.
ACTH › adrenokortikotropni hormon
action painting [ae'kšan pei'ntin] (engl.) › apstraktni ekspresionizam
Acton [ae'ktsn], John Emerich (1834-1902), engl. povjesnik; voda liberalnih katoli­ka, protivnik dogme o papinoj nepogrešivosti, surađivao s J. J. Strossmayerom.
Actors' Studio [ae'ktaiz stjui'diou], am. glumačka škola koju su 1947. u New Yorku osnovali E. Kazan, L. Strasberg, C. Crawford i R. Lewis; drži se umj. načela K. S. Stanislav-skog i snažno utječe (posebno do 60-ih godi­na) na film. i kaz. kulturu SAD.
actus purus (lat.: čisto djelovanje), u sred-njovj. filozofiji, atribut koji označuje savršen­stvo Božjeg djelovanja i Božje spoznaje.
Acumincum, utvrda na panonskom dijelu rim. limesa; nalazi (žrtvenici, novac) na mjes­tu Starog Slankamena.
a. d. (1) Kratica za akcionarsko društvo (› dioničko društvo). (2) (a. D.) lat. kratica za anno Domini (ljeta Gospodnjeg).
ada (tur.: otok), naziv za otok u rijekama u Podunavlju.
ad absurdum (lat.), do besmisla, npr. tje­rati nešto a. a.; u logici, reductio a. a., svođenje neke tvrdnje na besmislicu.
ad acta (lat.: medu spise), upućivanje spisa na pohranu u arhivu; staviti a. a., odložiti ne­što kao dovršeno ili nevažno.
adagio [ada'30] (tal.), glazb. oznaka za po­lagani tempo; često i naziv za polagani stavak kompozicije.
adaktilija (grč.), prirođeni nedostatak prstiju.
Adalbert (o. 1000-72), nadbiskup bremen-ski i hamburški (1043-72), zalagao se za po­krštavanje baltičkih Slavena.
Adam (hebr.: čovjek), po Bibliji i Kuranu, prvi čovjek kojega je stvorio Jahve; praotac ljudskoga roda (Geneza 1,5).
Adam [ada'], Adolphe Charles (1803-56), franc. skladatelj; ranoromantički balet Giselle; komična opera Poštar iz Longjumeaua.
Adam [ae'dam], Robert (1728-92), brit. arhitekt; začetnik neoklasicizma u Engleskoj; s franc. arhitektom Ch. L. Clérisseauom pom­no premjerio i ispitao Dioklecijanovu palaču i objavio o njoj monografiju (1764).
adamantan (grč.), C10H16, najstabilniji C10-triciklički zasićeni ugljikovodik; ima struk­turu kristalne rešetke dijamanta; talište 269 °C, sublimira pri sobnoj temperaturi; mnogi de­rivati a. djeluju antivirusno.
Adamček, Josip (1933), hrv. povjesničar; proučava agrarnu problematiku, seljačke bune i društv. pokrete u S Hrvatskoj od 15. st. do sred. 19. st.
Adam de la Halle [adoV dia a'l] (zvan Le Bossu d'Arras [b bosy' daR.a:'s]) (o. 1237 - o. 1286), franc. skladatelj i pjesnik (trouvere); autor prve glazb. komedije na francuskom (Igra 0 Robinu i Marioni).
Adamello, planinska skupina s istoimenim vrhom (3554 m) u Retijskim Alpama, JZ od Bolzana, Italija. Ledenjaci.
Adami, Valerio (1935), tal. slikar, pred­stavnik pop-arta; izražava se pojednostavnje­nim crtežom i zvučnim bojama.
Adamic [ae'damik], Louis (pr. ime L. Ada-mič) (1898-1951), am. književnik i publicist
slov. podrijetla; pisao o životu slov. iseljenika u SAD; surađivao u gl. am. novinama i časopisi­ma. Završio život pod tajanstvenim okolnosti­ma. Dinamit.
Adamič, Bojan (1912), slov. skladatelj i dirigent; autor zabavne glazbe i glazbe za više od 200 filmova (Vesna; Ne okreći se sine; Ples na kiši).
Adamova jabuka (jabučica), izbočina štit-nih hrskavica na prednjoj stijenki grla; os. izra­žena u muškaraca.
Adamović, Lujo (1864-1935), hrv. bota­ničar; istraživao floru i vegetaciju Balkanskog poluotoka; opisao mnoge biljne svojte. Vegeta-cijske prilike balkanskih zemalja (Mezijske zem­lje); Biljni svijet Dalmacije.
Adamov most, otočni niz, dug 29 km, spaja SZ obalu otoka Ceylona (Sri Lanka) i JI obalu Indije.
Adams [se'damz], Charles Francis (1807 -86), sjevernoam. političar; jedan od osnivača Republikanske stranke.
Adams, John (1735-1826), am. političar i državnik; jedan od voda federalista; predsj. SAD 1797-1801.
Adams, John Quincy (1767-1848), am. političar; federalist, pa republikanac; aboli-cionist; gl. autor Monroeove doktrine; predsj. SAD 1825-29.
Adams, Robert (1917), brit. kipar; radi re­ljefe kubičnih oblika te slobodne konstrukcije u kojima se izmjenjuju ravne površine i line­arni elementi.
Adams, Samuel (1722-1803), am. politi­čar; jedan od ideologa i organizatora pokreta za neovisnost SAD.
adamsit, bojni otrov iz skupine arsina (di-fenilaminklorarsin); kihavac i emetik; služi za kratkotrajno onesposobljavanje ljudstva.
Adam's Peak [se'dsmz pi:k], planinski vrh (2243 m) u J dijelu otoka Ceylona, Šri Lanka. Samanalakanda, »sveto brdo« Sri Lanke; mje­sto hodočašća za hinduse, budhiste, muslima­ne i kršćane.
Adams-Stokesov sindrom [ae'dsmz steute-], skup kliničkih pojava (vrtoglavica, nesvijest i dr.) koje nastaju zbog prekida dovoda krvi u mozak kod fibrilacije srčanog ventrikula, srča­nog bloka i dr.
Adana, grad u JI Turskoj; 931 600 st. Tekst. i prehr. ind., izvori nafte.
Adapa, po babilonskome mitu, prvi čov­jek. Odbivši nebesku hranu, izgubio besmrt­nost za sve ljude.
adaptacija (lat.). (1) Prilagođivanje, pre­uređenje, preinaka. (2) biol proces prilagođi­vanja organizma okolini, ili osjetilnih organa na podražaje dužeg trajanja.
adaptor ili adapter (lat.), tehn naprava za spregu (spajanje) dvaju uzajamno neprilago­đenih elemenata, os. u elektrotehnici.
adar (hebr.), šesti mjesec žid. građanske godine (dvanaesti crkvene); veljača-ožujak, 29 dana.
ad bestias (lat.: pred zvijeri), u ant. Rimu, formula kojom su se gladijatori ili osuđena oso­ba tjerali u arenu da se bore sa zvijerima.
ad calendas graecas (lat.: do nepostojećih grčkih Kalenda), nikada, »na sveto Nigdarje-vo«; unedogled, na neodređen rok.
Adda, lijevi pritok rijeke Pad (Po), dug 313 km; izvire u Retijskim Alpama, protječe kroz Valtelinu i Lago di Como, utječe u Pad kraj Cremone.
Ad Dakhla (Ad Daklah) › Dakhla
Addis Abeba (amharski: novi cvijet), gl. grad Etiopije na vis. 2424 m; 1 673 000 st. Sveuč. Ind. i trg. središte. Želj. prugom pove­zan s lukom Djibouti.
Addison [ae'disan], Joseph (1672-1719), engl. književnik; esejima, objavljivanima u dnevniku The Spectator, utjecao na oblikovanje moderne engl. proze.
Addisonova bolest, funkcionalni poreme­ćaji zbog nedovoljna lučenja glukokortikoida nadbubrežne žlijezde; znakovi: slabost, niski krvni tlak, tamnosmeđa boja kože, niska kon­centracija glukoze u krvi i dr.
adekvacija (lat.), filoz podudaranje izme­đu mišljenja i stvari (adaequatio intellectus et rei) kao obilježje istinite spoznaje.
adekvatnost (lat.), primjerenost, priklad­nost; podudarnost, izjednačenost.
Adelaide [ae'daleid], gl. grad sav. države South Australia, Australija; s lukom Port Ade­laide 1 049 800 st. Osn. 1836. Metalurgija i brodogradnja; 2 sveučilišta.
Adelijina Zemlja, franc. dio Antarktike; 380 000 km2. Otkrivena 1840 (D d'Urville).
Adelung [ai'dslun], Johann Christoph (1732-1806), njem. filolog i leksikograf; autor velikog njem. rječnika (5 sv.).
Aden, grad i luka na S obali Adenskog za­ljeva u krateru ugaslog vulkana, J Jemen; 365 000 st. Ind. duhana, sezamova ulja i soli; rafinerija nafte. Međunar. zračna luka.
Adenauer, Konrad (1876-1967), njem. političar; do 1933. jedan od prvaka Katolič­kog centra, zatvaran za Hitlerova režima; osni­vač (1946) i vođa Kršćansko-demokr. stranke, sav. kancelar (1949-63). Poticao zapadnoeur. integraciju.
adend (lat.), član koji se pribraja u zbraja­nju; pribrojnik.
adenda (lat. addenda: ono što treba do­dati), prilozi, dodaci (os. na kraju knjige).
adenitis (grč.), upala limfnih čvorova.
adenoidne vegetacije (grč.+lat.), nakupi­ne limfatičnoga tkiva u području ždrijela; uzrokuju smetnje pri disanju, kronične upale; uklanjaju se operativno (adenoidektomija).
adenom (grč.: žlijezda), dobroćudni tumor žljezdanoga tkiva (dojke, prostate i dr.); može se razviti u rak.
adenovirusi (grč.+lat.), skupina DNA-vi-rusa, veličine 30-60 nm; u čovjeka nađeno više od 30 serotipova; uzrokuju upalu dišnih organa (i pneumoniju), ždrijela, očne spojni­ce, gastroenteritis, rjeđe encefalitis. Cijeplje­nje štiti tijekom 12 mjeseci.
adenozin, jedan od četiri › nukleozida koji ulaze u sastav nukleinskih kiselina; fosfo-rilirani derivati adenozina: adenozin-monofosfat (AMF), adenozin-difosfat (ADP) i adenozin-tri-fosfat (ATP), značajni su u energetskom me­tabolizmu. Pretvorba ATP u ADP glavni je izvor energije za biološke procese.
Adenski zaljev, dio Arapskog mora izme­đu Arabije i Somalije.
adept (lat.). (1) Alkemičar za kojega se vje­rovalo da je otkrio »kamen mudraca«. (2) Sljed­benik, pristaša nekog nauka; pripadnik nekog zatvorenog kruga.
adermin › piridoksin
adet ili adat (tur.), običaj, navika, predaja; običajno pravo u islam. narodâ.
ADH › antidiuretski hormon
adhezija (lat.). (D Prianjanje, lijepljenje. (2) fiz. sila kojom se privlače molekule dvaju raznorodnih tijela, kada su u tijesnom dodiru.
(3) med vezivna priraslica pri kroničnim upala­ma, ozljedama ili opeklinama dodirnih ploha organa i tjelesnih stijenki, najčešće između poplućnice i porebrice. (4)pravo adhezijski ili pridružni postupak, krivični postupak u kojemu se zajedno s izricanjem kazne presuđuje o imovinskom zahtjevu nastalom izvršenjem kri­vičnog djela (npr. naknada štete, povrat odu­zetog).
ad hoc (lat.), upravo za to, posebno radi to­ga, s određenom namjerom; za ovu (posebnu) priliku.
ad hominem (lat.: za čovjeka), stanovitu čovjeku primjereno jasno i lako razumljivo; dokaz (argumentum) a. h., postupak kojim ne­tko želi, pozivajući se na emocije, osobno dis­kvalificirati protivnika i nametnuti svoje mi­šljenje ničim ga ne dokazujući.
adiafora (grč.), u stoičkoj filozofiji, nešto indiferentno; ni zlo, ni dobro; ni štetno, ni ko­risno.
adicija (lat.). (D Zbrajanje, sumiranje. (2) kem postupak vezivanja atoma vodika, drugih elemenata ili radikala na dvostruke ili trostru­ke veze u nezasićenim org. spojevima.
Adickes [ai'dikss], Erich (1866-1928), njem. filozof; istraživač djela I. Kanta, najpoz­natiji izdavač njegove rukopisne ostavštine. Kant i stvar po sebi.
Adige [a'di^e] (njem. Etsch), rijeka u S Italiji; duga 414 km, porječje 14 700 km2; izvire u Ötztalskim Alpama, utječe u Jadran­sko more J od Chioggie. Gl. pritok Isarco.
Adigeja, republika na J eur. dijela Ruske Federacije; 7600 km2, 437 400 st. Gl. grad Majkop. Obuhvaća valovitu ravnicu u porječju Kubana i Labe na S i brežuljkasto predgorje Kavkaza na J. Klima je umjereno kontinental­na. Stanovnici Adigejci, Rusi. Ležišta nafte i zemnog plina. Uzgajaju se žitarice, suncokret, duhan, konoplja; cvjećarstvo. Stočarstvo. Pre­hr., drvna, kem. ind., strojogradnja.
Adigejci (Adyge), narod iz abhasko-adigej-ske skupine kavkaskih naroda, naseljen prete­žito u Adigeji, Ruska Federacija; o. 125 000 pripadnika. Muslimani-suniti.
adijabatski proces (grč. adiabatos: koji se ne može propustiti), ekspanzija ili kompresija plina ili pare bez privođenja odn. odvođenja za to potrebne, odn. pri tom nastale topline.
adinamija (grč.), mišićna slabost, oslablje­na pokretljivost, nemoć; nastaje kod mišićne distrofije, poremećaja metabolizma kalija; afektivna a., pojava kod narkolepsije; psihička a., najteži stupanj debilnosti.
ad infinitum (lat.), neprestano, u nedo-gled, u beskonačnost, bez kraja i konca.
ad interim (lat.), privremeno, na neko vri­jeme.
Adirondacks [ae'dirondaeks], S nastavak gor­ja Appalachians u SAD; najviši vrh Mount Marcy, 1629 m. Nac. park u sr. dijelu.
aditivi (lat.), tvari koje se u malim količina­ma dodaju različitim proizvodima radi pobolj­šanja svojstava, npr. konzervansi, boje, umjet­na sladila (u prehr. proizvodima), antidetona­tori (u benzinu) i dr.
aditivno miješanje boja, superponiranje raznobojnih zraka svjetlosti (npr. na ekranu televizora u boji); kombinacija je uvijek svjetli­ja od pojedinih sastojaka. supr suptraktivno m. b.
aditon (grč.), u drevnim hramovima i pro-ročištima, mjesto u koje nitko ne smije ući ili to smiju samo posvećene osobe. sin abaton.
Adjani [a^ani'], Isabelle (1955), franc. film. glumica. Od sred. 1970-ih jedna od vodećih eur. film glumica. Priča o Adele H.; Nosferatu; Ubitačno ljeto; Camille Claudel.
adjektiv (lat.) › pridjev
adjudikacija (lat.), dosuda, dodjela (teri­torija, reparacija) na temelju ugovora.
adlatus (lat.), pomoćnik, pobočnik, nam­jesnik, savjetnik.
Adler, Alfred (1870-1937), austr. psihi­jatar i psiholog; isprva sljedbenik psihoanalize S. Freuda, osnovao vlastitu školu › individu­alne psihologije. Poznavanje ljudi.
Adler, Friedrich (1879-1960). austr. poli­ticar i teoretičar austromarksizma, 1933-40. sekretar Druge (socijalističke) internacionale. 1916. ubio austr. min. predsj. grofa Sturgkha pa je osuđen na smrt, ali je pomilovan (1918). Više političko-teoretskih rasprava i djela.
Adler, Guido (1855-1941), austr. muziko­log; jedan od pionira moderne eur. muziko-logije. Stil u glazbi; Metoda povijesti glazbe.
Adler, Max (1873-1937), austr. filozof i sociolog; pokušao sjediniti neke Marxove i Kantove koncepcije. Kant i marksizam.
Adler, Viktor (1852-1918), austr. politi­čar; voda socijaldemokr. stranke, izdavač i urednik austr. socijaldemokr. časopisâ.
ad libitum (lat.). (1) Po volji, slobodno, po vlastitoj želji. (2) glazb oznaka kojom sklada­telj prepušta izvođaču da sam odabere tempo, isključi dionicu ili kadencu, odn. odabere vrs­tu glazbala.
ad litteram (lat.), doslovno, od riječi do ri­ječi.
ad majorem Dei gloriam (lat.), na sve veću slavu Božju (geslo Družbe Isusove).
Admet, legendarni kralj u Feri (Tesalija), jedan od Argonauta, Apolonov ljubimac.
administracija (lat.), uprava, upravljanje; činovništvo; vlada.
administrator (lat.), ravnatelj, upravitelj, nadzornik; osoba koja upravlja (administrira) u nekoj ustanovi.
administrator apostolicus (lat.), sveće­nik kojega papa u iznimnim slučajevima po­stavlja da upravlja dijecezom.
admiral (arap. amir ar-rahl: zapovjednik prijevoza; preko franc), najviši čin u ratnoj mornarici; odgovara činu generala u kopnenoj vojsci.
admiralitet, vrhovno zapovjedništvo mor­narice; skup svih admirala.
Admiralitetski otoci (Admiralty Islands 2 dm arsiti ai'lendz]), skupina vulkanskih i ko-raljnih otoka Bismarckova arhipelaga, Z Paci­fik, Papua Nova Gvineja; 2072 km2, 31 800 st. Melanezijci).
admitancija (lat.), el recipročna vrijednost impedancije.
Admont, ljetovalište u Štajerskoj, Austrija; 3300 st. Benediktinska opatija (1074) s boga-r.jižnicom.
ad nauseam (lat.), do gađenja (npr. po­nešto a. n.).
adneks (lat.), dodatak, pridodatak, prilog, dopuna, pripadak, privjesak.
adneksitis, upala privjesaka (adneksa) maternice, tj. jajovoda i jajnika; uzrok je obično infkecija (gonokokima, streptokokima, stafilo-kokima, bacilom tuberkuloze).
adnotacija (lat.), bilješka, zabilježba; zem-ljišno-knjižni upis činjenica važnih za pravo vlasnika upisanog zemljišta.
adolescencija (lat.), mladenaštvo, dob du­ševnoga i tjelesnog razvoja između puberteta i zrelosti (npr. u Europi do 20. god. života) sa značajkama snažna razvoja spolnosti, čuvsta­va, sposobnosti apstraktnog mišljenja te otkri­vanja i ustaljivanja osobnih naklonjenosti i zanimanja.
Adon [ado'] ili Ado (799-874), franački kroničar; u djelu Kronika o sedam razdoblja svi­jeta dao mnogo podataka o Južnim Slavenima.
Adonaj (hebr.: moj gospodin), starozavjet­ni hebr. naziv za Boga, umjesto svetoga imena Jahve, koje se nije smjelo izgovoriti.
adonijski stih (lat. versus Adonius), u ant. metrici završni stih safičke strofe, peterac sa­stavljen od daktila i troheja ili spondeja.
Adonis, grč. mit, Afroditin ljubimac; često prikazivan kao simbol muške ljepote.
adopcija (lat.) › usvojenje
adoracija (lat.). (1) Klanjanje, poklonstvo, obožavanje, štovanje. (2) lik u antici, prizor klanjanja božanstvu, vladaru, heroju; u krš­ćanstvu, poklonstvo pastira ili triju kraljeva Isusu.
Adorno, Theodor (1903-69), njem. filo­zof, sociolog i glazb. teoretičar; gl. predstavnik Frankfurtskog kruga i »kritičke teorije»; nekim tezama blizak K. Marxu. K metakritici spoznajne teorije; Uvod u sociologiju glazbe; Mini­ma moralia.
ADP › adenozin
Adrast, grč. mit, kralj u Arg(os)u, vodio rat sedmorice protiv Tebe.
adrenalin (lat.) ili epinefrin, hormon nadbubrežne žlijezde; sužava krvne žile i povi-suje krvni tlak, služi kao lijek. Omogućava br­zo oslobađanje energije za mišićnu akciju.
adrenokortikalni hormoni, hormoni ko­re nadbubrežne žlijezde.
adrenokortikotropni hormon (ACTH), izlučina prednjeg režnja hipofize; regulira rad kore nadbubrežnih žlijezda; dobiva se iz hipo­fize svinje; služi u liječenju artritisa.
adresa (franc). (1) Oznaka prebivališta, odredišta. (2) Pismena, osobito polit. izjava. (3) Dio programske naredbe (broj ćelije u spre­mištu podataka) koji određuje smještaj podat­ka u memoriji računala, a služi za identifici­ranje pohranjenih podataka.
adresant, osoba koja upućuje pismo ili po­šiljku.
adresar, abecedni imenik s adresama oso­ba, ustanova, poduzeća.
adresat, osoba kojoj je upućeno pismo ili pošiljka.
Adria, tal. grad u provinciji Rovigo; 26 000 st. U rim. doba (Hadria, Atria) luka na Jadranu (osnovao ju je Hadrijan po kojemu je dobilo ime Jadransko more). Zbog nanosa rijekâ Pada i Adigea sada 26 km daleko od obale. Arheol. ostaci.
Adrian [ei'drian], Edgar Douglas (1889-1977), engl. fiziolog. Bavio se elektrofiziološ-kim proučavanjem živčanog sustava, te otkrio i razradio funkciju neurona. 1932. podijelio Nobelovu nagradu sa C. S. Sherringtonom.
Adrianopol ›Edirne
adsorbensi (adsorbenti; lat.), tvari s veli­kom unutarnjom površinom koje imaju spo­sobnost adsorpcije (npr. životinjski ugljen, kaolin).
adsorpcija (lat.), površinsko vezivanje ma­nje kondenzirane supstancije za jače konden­ziranu, npr. plina na ugljen; primjenjuje se za uklanjanje nepoželjnih sastojaka (boja, mirisa, otrova) iz tekućina i plinova.
adstrat (lat.), lingv jezik ili dijalekt koji je u kontaktu s određenim drugim jezikom ili dijalektom, odn. s njim supostoji na istome jezičnom području te na nj utječe.
adstrikcija (lat.), stezanje, sužavanje.
adstringensi (lat.), tvari koje stežu tkivo, npr. treslovine, alaun.
Adua (Adwa), grad u S Etiopiji; 22 000 st. Ondje je 1896. Menelik II. porazio tal. vojsku i tako očuvao etiopsku neovisnost.
adukcija (lat.), primicanje udova središnjoj crti tijela; obavljaju je mišići aduktori. supr abdukcija, odmicanje; vrše je mišići abduk-tori.

Adula, najistočnija skupina Zapadnih Al­pa, Švicarska; najviši vrh Rheinwaldhorn (3402 m) s ledenjakom Zapport, iz kojeg izvire Rajna.
adular, mineral, vrsta kalijskog glinenca hidrotermalnog postanka; ukrasni kamen.
ad usum (lat.), na (za) uporabu; a. u. Delphini, za uporabu › dauphinu, oznaka za djela preuređena za određen broj ljudi (os. za djecu); a. u. internum, za unutarnju uporabu; a. u. proprium, za vlastitu uporabu, za sebe; a. u. omnium, svima za uporabu.
adut (franc. atout [atu1]). (1) U igri karata, boja koja vrijedi više od ostalih boja. (2) pren dokaz, sredstvo, okolnost koji osiguravaju pred­nost ili uspjeh.
advekcija (lat.), vodoravno pomicanje zra­ka a s time i prijenos meteoroloških faktora (topline, vlage i dr.) u vodoravnom smjeru.
advent (lat.: došašće [Kristovo]), u kršć. liturgiji, vrijeme pokore i pripreme za blagdan Božića (4 puna tjedna sa 4 nedjelje), početak crkv. godine.
adventisti (lat.), pripadnici kršć. sljedbe koji vjeruju u skori ponovni Kristov dolazak. Osnivač im je am. baptistički propovjednik William Miller (1782-1849). Umjesto nedje­lje uglavnom svetkuju subotu (subotari); ap­stinenti su. Najbrojniji su u SAD.
adventivne biljke, pridošlice, biljke što ih je čovjek prenio (namjerno ili slučajno) izvan po­dručja njihove naravne raširenosti.
adverb (lat.) ›prilog
ad verbum (lat.), od riječi do riječi, do­slovno.
advocatus Dei (lat.: božji odvjetnik), u rimokat. crkvi, osoba koja opovrgava prigovo­re vražjega odvjetnika (› advocatus diaboli) pri kanonizaciji ili beatifikaciji.
advocatus diaboli (lat.: vražji odvjetnik). (1) U rimokat. crkvi, osoba koja iznosi razloge protiv kanonizacije ili beatifikacije, suprotstav­ljajući se božjem odvjetniku (› advocatus Dei). (2) pren osoba koja zastupa nešto loše, nepopularno ili protivno općem mišljenju.
advokat (lat.) › odvjetnik
advokatura › odvjetništvo
Adwa › Adua
Ady [a'di], Endre (1877-1919), madž. knji­ževnik; pjesnik snažne izražajnosti, majstor simbolističke lirike; autor novela, studija i felj­tona. Krv i zlato; Na Ilijinim kolima; Na čelu mrtvih; Naša ljubav; Proročanstva o Madžar­skoj; Tko me je vidio?
Adžarci, Gruzijci koji žive u Adžariji, pre­djelu Gruzije uz tur. granicu i ispovijedaju is­lam; o. 300 000 pripadnika.
Adžarija (Adžaristan), autonomna repub­lika u Gruziji; 3000 km2, 381 000 st. Klima sredozemna, u višim dijelovima umjerena. Ri­jeke crnomorskog sliva. 60% teritorija pod šu­mom. Najnaseljeniji primorski pojas. Gl. grad Batumi. Preradba nafte; drvna, elektrotehn., kem., farmaceutska, prehr. i kožarska ind.; sušionice čaja. U primorju čaj, datulje, duhan i vinova loza; u unutrašnjosti žitarice.
adžemi-oglan (tur.), kršć. mladić unova­čen za janjičarski podmladak.
Adžija, Božidar (1890-1941), hrv. poli­tičar i publicist; od 1935. djeluje u KP Jugo­slavije. Strijeljali ga ustaše. Kapitalizam i soci­jalizam; Od Platona do Marxa.
Adžmir › Ajmer
ađutant (lat.), osoba dodijeljena visokomu voj. časniku ili drž. čelniku za osobnu pratnju, osiguranje, tajničke i adm. poslove.
Aecije, Flavije (390-454), zapadnorim. voj­skovođa; na Katalaunskim poljima uz pomoć Franaka i Zapadnih Gota porazio Atilu 451.
aed (grč.), pjesnik, pjevač junačkih pučkih pjesama u Helena.
Aeda, grč. mit, jedna od triju prvotnih mu­za; zaštitnica pjevanja.
Aehrenthal [e :'ranta :1], Aloys Lexa von (1854-1912), austr. političar i diplomat; pri­staša Trojnog saveza (Njemačka, Austro--Ugarska, Italija) i, kao min. vanjskih poslova (1906-12), također austroug. ekspanzije na Balkan (aneksija BiH, 1908).
Aelfric [se'lfrik] (zvan Grammaticus) (955-1020), engl. književnik i gramatičar; vrstan stilist, njegove su propovijedi medu najboljim djelima staroengl. književnosti.
aeracija (grč.), prozračivanje; dovođenje atmosferskog zraka (npr. u vodu radi pročišći-vanja).
aer-, aero (grč.), predmetak u složenica-ma: zrako-, zračni.
aerenhim (grč.) › parenhim
Aro [er'ro], dan. otok JZ od otoka Fyn; 88 km2, o. 1400 st. Gl. grad Aroskobing.
aerobi ili aerobionti (grč.), organizmi koji­ma je za život potreban slobodan kisik.
aerocistitis (grč.) › upala zračnog mjehura
aerodin, letjelica teža od istisnutog zraka koja se održava u letu iskorišćivanjem aerodi-namičkih sila; može biti bez pogona (zmajevi i jedrilice) ili imati pomoćni pogon (motorne jedrilice).
aerodinamika (grč.) › aeromehanika
aerodrom (grč.) › zračna luka
aerofoni instrumenti › duhački instru­menti
aerofor (grč.), naprava za disanje (pod vo­dom, u zagušljivim prostorijama).
aerofototaksacija (grč.), metoda kojom se iz aerofotosnimaka pojedinih šumskih površi­na ustanovljuje vrsta drveća, njihov broj, di­menzije i oštećenja, bonitet i drvna masa.
aerolift (grč.+engl.), dizanje nafte, pod­zemne vode ili isplake iz podzemnih ležišta na površinu s pomoću stlačenog zraka.
aerologija (grč.), grana meteorologije; istražuje dio atmosfere koji je izvan izravnog utjecaja Zemljine površine.
aeromehanika, dio mehanike koji prouča­va zakone gibanja (aerodinamika) i ravnoteže plinova (aerostatika).
aeromiting (grč.+engl.), javna priredba sa zrakoplovnim vježbama.
aeronautika, teorija i praksa konstruira­nja, proizvodnje i upravljanja letjelicama.
aeronautska bolest, kinetoza u članova posade svemirskih letjelica; nastaje djelova­njem bestežinskog stanja. Kronično bestežin­sko stanje uzrokuje atrofiju mišića, deminera-lizaciju kostiju, smanjenje rada srca i energij-ske potrošnje (pokreti zahtijevaju manje ener­gije i rijetki su). Sprečavanje: trening aero­nauta prije leta (oponašanje bestežinskog sta­nja) i tjelesne vježbe za vrijeme leta.
aeronavigacija (grč.+lat.), upravljanje le­tenjem letjelica.
aeronomija (grč.), grana geofizike; pro­učava svojstva slojeva atmosfere iznad 30-40 km.
aeroplan (grč.), zastarjeli naziv za zrako­plov.
aerosol (grč.+lat.), koloidno raspršene sit­ne čestice tekuće ili čvrste tvari u zraku; u tom se obliku primjenjuju npr. neki insekticidi, de-zodoransi, sredstva za bojenje, dezinfekciju, inhaliranje.
aerostat, letjelica lakša od istisnutog zraka (npr.balon, zračni brod), zbog čega može leb­djeti bez pogona.
aerostatika › aeromehanika
aerotehnika, grana tehnike; rješava prob­leme letenja aerostata i aerodina.
aerotermodinamika, dio termodinamike; proučava toplinske probleme letenja (npr. procesi izgaranja u mlaznim motorima, zagri­javanje letjelica pri letu velikim brzinama u at­mosferi).
aerozagadenje, onečišćenje zraka čvrstim, tekućim i plinovitim česticama iz prirodnih izvora ili zbog čovjekova djelovanja.
Aertsen [a:'rtss], Pieter (1508-75), niz. slikar prizora iz seoskog života.
aes (lat.), u ant. Italiji, prvotno naziv za bakar, kasnije oznaka za kovani novac.
afagija (grč.), pomanjkanje osjeta gladi u nekih duševnih bolesti; nemogućnost gutanja hrane.
Afari (arap. Danakili), narod koji govori jezikom iz kušitske skupine semitsko-hamit-skih jezika, naseljen u SI Etiopiji, Eritreji i Džibutiju; oko 1,1 mil. pripadnika; musli­mani. Stočari, ribari.
Afars i Issas › Džibuti
afazija (grč.), nesposobnost govora uvjeto­vana oštećenjima nekih centara u mozgu. Bo­lesnik ne može izgovarati riječi, iako ih razu­mije (motorna a.), ili ne može naći riječ koju traži (amnezijska a.), ili ne razumije ono što čuje, i sam govori bez razumijevanja onoga što kaže (senzorna a.).
afekt (lat.), snažno, ob. kratkotrajno, čuv­stveno uzbuđenje (veselje, srdžba, strah, stid, ljubav, mržnja, ljubomora) redovito praćeno promjenama u optoku krvi (crvenilo, bljedoća), u izlučivanju žlijezda (znojenje, izluči­vanje adrenalina), napetošću mišića (grčevi, ukočenost), slabljenjem ili jačanjem psiho-fiziol. djelatnosti (oslabljena kontrola svijesti, gubitak pamćenja, zbrkanost govora, ili obrat­no: obilje asocijacija, rječitost, napeta pažlji­vo st).
afektacija (lat.), prenemaganje, odsutnost iskrenosti i prirodnosti u ponašanju, poza.
afektivan, čuvstven, osjećajan; psih koji se odnosi na afekte (čuvstva, osjećaje, emocije).
afel (grč.), najudaljenija točka od Sunca na stazi nekog planeta; Zemlja prolazi kroz a. na početku srpnja. supr perihel.
afera (franc). (1) Neugodan, nezgodan do­gađaj. (2) Javni, sudski, društv., polit. spor. (3) Nečastan, protuzakonit posao (špijunska, trgo­vačka a.). (4) ZAST ljubavna veza.
aferim (tur.), tako je! tako valja!
affresco [af:re'sko] (tal.) › freska
afgan, afganistanska novčana jedinica; 1 afgan = 100 pulsa.
Afganci, nekoć naziv za › Paštunce, a danas za stanovništvo Afganistana.
Afganistan, država u JZ dijelu sr. Azije; 652 090 km2, 16 482 000 st. Srednji i SZ dio gorovit (Hindukuš i Paropamisus ili Kuh-i Bäbä), J ravan i pustinjski. Klima u gorju oštra planinska, na Ji S vruća i suha. Najveće rijeke: Helmand, Hari, Amu-Darja i Kabul. Na planinama listopadne i crnogorične šume. Stanovnici: Paštunci (52%), Tadžici (20%), Hazarijci (3%; šijiti), Uzbeci, Turkmeni. Službeni jezik perzijski (farsi, dari) i pašto ili paštu (tj. afganski). Gl. grad Kabul. U poljo­privredi 2 žetve: prva daje pšenicu i ječam, druga rižu, kukuruz, raž. Uzgaja se srednjo-eur. voće, vinova loza i agrumi. U stočarstvu ovce, goveda, konji, deve. Proizvodnja zem­nog plina. Ind. ulja, obuće, žigica, sapuna i še­ćera, cementa, opeke i tekstila. Međunar. zračne luke Kabul i Kandahar. - pov Pod perz. vlašću (‹ 500), makedonskom (‹ 330), arapskom (7. st.), turskom (10. st.), mongolskom (13. st.). Zemlju oslobađa 1747. Ahmed Khan. Dinastičke borbe u 18. i 19. st. Anti-brit. ratovi 1833-42., 1878-81; potpuno neo­visan A. je od 1919. Neutralan u I. i II. svj. r. Od 1933. vlada Mohammad Zahir Shah; us­tavom 1964. ukinute su feud. povlastice. Drž. udarom generala Mohammada Dauda Khana 1973. srušena je monarhija, svrgnut kralj Mo­hammad Zahir Shah, te zaveden republikan-
ski sustav. On je 1978. srušen voj. pučem skupine ljevičarskih časnika koji su se oslanjali na SSSR. Mjere koje je provodio novi režim (zatvaranje džamija, kolektivizacija i nacionali­zacija) uzrokovale su širi otpor stanovništva i pobunu protiv režima, na čiji su poziv sovj. trupe 27. 12. 1979. okupirale zemlju. Medu­nar. pritisak i borba ustaničkih snaga prisilili su SSSR da povuče svoju vojsku (1988-89). Rat između ustaničkih snaga i vojske kabul-skog režima nastavljen je sve do konačne po­bjede ustanika u proljeće 1992., kada se for­mirala vlast koalicije različitih ustaničkih skupina.
afiks (lat.), lingv u tvorbi riječi, dodatak korijenu ili osnovi; prema položaju može biti predmetak (prefiks), umetak (infiks) i dome­tak (sufiks).
afilijacija (lat.). (1) ekon poduzeće (ili banka), formalno neovisno, koje posluje pod ekon. i adm. kontrolom drugog (većeg) podu­zeća; usp. filijala. (2) lingv odnos srodstva me­du jezicima koji su se razvili iz zajedničkog prajezika.
afinacija (franc), čišćenje, profinjavanje; tanjenje, bistrenje.
afinitet (lat.). (1) Srodnost, sličnost. (2) Sklonost, naklonost. (3) kem sposobnost me­đusobnog privlačenja i spajanja atoma ili mo­lekula.
afirmacija (lat.). (1) Potvrđivanje, pozitiv­na tvrdnja; supr negacija. (2) Postizanje kakva uspjeha ili položaja.
aflatoksikoza (prema početnim slovima naziva plijesni Aspergillus fiavus), otrovanje u gotovo svih vrsta životinja i čovjeka, uzrokova­no najčešće pljesnivom hranom; uzročnik mikotoksin (aflatoksin).
aflatoksini, vrlo otrovni i izrazito kancero­geni org. spojevi, metaboliti plijesni As­pergillus flavus i A. parasitions, koja se razvija na kikirikiju, orašastim plodovima, riži ili so­ji; mogu onečistiti hranu; osobito je kancero-gen Aflatoksin B1;. A. se ubrajaju u › mikotoksine.
afonija (grč.). (1) Bezglasnost. (2) med gubitak glasa (zbog bolesti glasnica ili psih. uzro­ka).
aforizam (grč.), jezgrovita, smislena, duhovita izreka; sentencija, maksima.
Afraat [~a:'t] (Afrahat) (?-345), sirski kršć. pisac, zvan »perzijskim mudracem«; njegove kratke homilije najstarije su očuvano djelo sirske književnosti.
Afranije, Lucije (‹ 2. st.), rim. pisac; au­tor komedija iz rim. života.
afrički jezici, općenito, jezici koji se go­vore u Africi: afroazijski, khoisanski, indonezij­ski (malgaški) te jezici najnovijih doseljenika iz Europe (engl., franc, afrikaans, port., Španj. i dr.) i Azije (hindski, pendžapski i dr.; tamilski, teluški i dr.) preneseni na afričko tlo u doba kolonizacije; posebice se tako oz­načuju jezici Crne Afrike koji pripadaju dvje­ma velikim porodicama: nigersko-kordofanskoj (obuhvaća najhomogeniju i brojem govorni­ka najznačajniju skupinu bantuskih jezika ili, po Greenbergu, bantoidnu podskupinu iz be-nue-kongoanske skupine) i nilsko-saharskoj.
Afrički nacionalni kongres (ANC), po­lit. organizacija koja se bori za prava nebjelač-kog pučanstva Južne Afrike i ukidanje apart­heida; osn. 1912. Pobijedio na prvim višeras-nim izborima u Južnoafričkoj Republici 1994.
Afrić, Vjekoslav (1906-80), hrv. kaz. i film. glumac, redatelj i pedagog. U Zagrebu igrao uloge klas. i realističnog repertoara; 1942. pokrenuo partizansku pozornicu. Autor filmova Slavica, Barba Žvane i Hoja! Lero!
Afrika, drugi po veličini kontinent na Zemlji; 30 325 416 km2, 632 915 000 st. (21 st. na 1 km2). Prirodne regije: na SZ područje At­lasa, Jod njega Saharska ploča s planinskim masivima: Ahaggar, Air, Tibesti; dalje prema JZzavala Konga i vulkansko Kamerunsko gorje, na Jje zavala Kalahari i rubno gorje Drakensberg (Anathlamba), 3660 m. U I Af­rici golemi rasjedi duž kojih je tlo spušteno, a uzdignuti su vulkani Kilimandžaro (5895 m),
Kenya (5194 m), Elgon, Ruwenzori (5119 m) i Etiopsko gorje (4620 m). Na otoke i polu­otoke otpada 2,1% ukupne površine Afrike. Klimatski pojasi poredani su simetrično pre­ma ekvatoru: 2 trop., 2 pustinjska i 2 umjere­na pojasa. Simetričnost se očituje i u raspore­du vegetacije. Mediteransku klimu imaju kra­jevi na krajnjem SZ i JZ. Na visokom gorju ima vječnog snijega. U Atlantski ocean utječu rijeke: Senegal, Gambija, Niger, Kongo, Cu-nene, Oranje; u Indijski ocean: Limpopo, Zambezi, Rufiji, Rovuma i Juba, a u Sredo­zemno more: Nil, Tafna, Sig i Chéliff. Porječ-ju Nila pripadaju jezera: Viktorijino, Alberto-vo, Edwardovo, Kyoga i Tana; porječju Kon­ga: Tanganyika, Bangweulu i Mweru; porječju Zambezija: Nyasa. Bez otjecanja u more su jezera Čad i Ngami. Na području Atlasa plit­ka slana jezera - šotovi. Vegetacija se sastoji od šuma, travnjaka (savane i stepe), ostalo su pustinje i pustinjske stepe. Šume su tropske i galerijske; na planinama kserofitna vegetacija, a u SZ Africi i na Kaplandu sredozemna. J od Sahare pretežiti dio stanovništva čine negridi (»Crna Afrika«), dok je na S svjetloputije stanovništvo (»Bijela Afrika«): Arapi, Berberi i djelomično Tuaregi. Negridi se dijele na su­danske i bantu crnce. Male skupine Pigmeja­ca i Bušmana valja lučiti od Crnaca. Pred-arapski Egipćani, zatim Nubijci, Etiopljani, Somalci, Hause i Fulbe tvore prijelaz između bijelog i crnog stanovništva. U Južnoafričkoj Republici žive brojčano važnije skupine bijela­ca (os. Buri i Anglosasi).
Zemljopisna karta, table I. i II.
afrikaans, germ. jezik koji se razvio iz di­jalekata niz. doseljenika nakon 17. st. u J Af­rici; njime govori o. 2 mil. Bura i o. 2 mil. mješanaca u Južnoafričkoj Republici, te u Bocva-ni, Namibiji, Zimbabveu i Svazilandu. Od 1925. službeni jezik (uz engleski) u Južnoaf­ričkoj Republici.
afrikata (lat.), složeni, fonetski sliveni sug­lasnik kojemu se prvi, okluzivni, i drugi, frika-tivni ili spirantski, dio artikuliraju kao cjelina na istome mjestu artikulacije [c(t+s), č(t+š), Pf(p+f)].
afroazijski jezici › hamitsko-semitski jezici
Afrodita, grč. mit, božica ljubavi, ljepote, plodnosti i ljudske zajednice. Prema jednoj mitol. verziji, kći Zeusa i Dione a prema dru­goj, učestalijoj, rođena iz morske pjene; sim­bol ženske ljepote.
afrodizijaci (grč.), sredstva za jačanje spolnog nagona, npr. johimbin.
afrometar (grč.), manometar za mjerenje tlaka C02 (u proizvodnji pjenušavih vina).
afront (franc), otvoren napadaj, uvreda.
Aftalion [~lj5'], Albert (1874-1957), franc. ekonomist; razvio varijantu kvantitativne teo­rije novca. Periodičke krize hiperprodukcije; No­vac, cijena i razmjena.
afte (grč.) › stomatitis
Afyon [ocfjo'n] (Afyonkarahisar), grad u az. dijelu Turske, JZ od Ankare; 98 600 st. Proiz­vodnja čilima.
Ag, kem. simbol za srebro (lat. argentum).
aga (tur. : gospodin, poglavar). (1) U I Turskoj najstariji brat, zamjenik domaćina. © pov u Osmanlijskom carstvu, dvorski dostojan­stvenik, vojni zapovjednik, veleposjednik; u Bosni za tur. vladavine niži plemić; naslov je obično iza imena: npr. Arif-aga.
Agadir, grad i luka (Atlantski ocean) u Maroku; 245 860 st. U potresu 1960. poginu­lo o. 20 000 ljudi.
aga-kan (tur.), nasljedna titula musl. vjer­skog i svjetovnog poglavara šijitske sljedbe is­mailita u Indiji i Pakistanu (od 1880).
agame (Agamidae), por. guštera; žive od Kavkaza preko Azije do Australije i Polinezije; biljožderi su i kukcožderi; vrste: krilati zmaj, bodljorepa agama, australski moloh.
Agamemnon, mikenski kralj, predvodio (po Ilijadi) Grke u trojanskom ratu; žrtvovao bogovima kćer Ifigeniju; po povratku iz rata ubila ga žena Klitemnestra uz pomoć svoga ljubavnika Egista. Njegova su djeca Orest, Ifi­genija i Elektra.
agamija (grč.). (1) Stanje bezbračnosti, be-ženstva. © biol bespolni način razmnožava­nja.
Agana [aga'ha, engl. agA'njs] (Agana), luka i gl. grad otoka Guama (Marijanski otoci); 4780 st. Izvozi se: ananas, banane, riža, kava, duhan i kokosovi orasi.
agapa (grč.: ljubav). (1) Nesebična i nečul-na ljubav (prema Bogu, bližnjemu, neprijate­lju), lat. caritas. © Zajednička večera kršćana u prvim stoljećima, os. za siromašne, uspome­na na biblijsku posljednju večeru.
agar (malajski), koloidna tvar dobivena iz crvenih algi I Azije; služi za pripremanje hra­njivih podloga u mikrobiologiji i umjesto žela­tine u prehr. industriji.
Agara › Hagara
Agarjani (Agareni; po hebr. imenu jednog arap. plemena na Sinaju), u starim spomenici­ma, čest naziv za Turke, Arape i muslimane uopće.
Agassiz [o'gssi], nekadanje slatkovodno jezero u Sjevernoj Americi; nastalo potkraj le­denog doba otapanjem ledenjaka, otjecalo prema Mississippiju i u Hudsonov zaljev. Nje­govi su ostaci jezera Winnipeg, Manitoba i dr. (Nazvano po L. Agassizu).
Agassiz [as'gssi], Louis (1807-73), am. geo­log i paleontolog švic. podrijetla; proučavao ledenjake i fosilne ribe. Glacijalni sustav.
Agatija (6. st.), grč. pjesnik, povjesnik i pravnik; poznat po epigramima.
Agatoklo (‹ 360. do ‹ 289), strateg ‹316. i kralj ‹ 306. u Sirakuzi; sicilske i južnoitalske Grke ujedinio u Sicilski savez.
Agaton, Sv., 79. papa (678-681). Prema Konstantinu Porfirogenetu, Hrvati su s pa­pom Agatonom sklopili ugovor o nenapadanju na susjedne narode.
Agaton, grč. pisac tragedija na kraju ‹ 5. st., prijatelj Euripidov i Platonov.
agava (grč.) (Agave), biljni rod iz por. Agavaceae podrijetlom iz Srednje Amerike; oko 50 vrsta u toplim krajevima; od nekih se dobiva vlakno (› sisal), služe i kao hrana
(šećerni sok), a neke za opojni napitak; u nas se kultiviraju u primorju.
Agej › Hagaj
Agen [aže1], gl. grad dep. Lot-et-Garonne, JZ Francuska; 36 000 st. Katedrala (12-13. st.); tekst., obućarska, prehr. i metalna ind.
Agena [ae^'ns], naziv am. rakete koja se u programu Gemini upotrebljavala kao satelit--cilj u eksperimentima približavanja, pristaja­nja i spajanja svemirskih letjelica u stazi oko Zemlje.
agencija (lat.), predstavništvo ili zastup­stvo, poduzeće, koje obavlja različite posred­ničke usluge i poslove.
agenda (lat.: ono što se ima učiniti), pod­sjetnik s poslovnim bilješkama.
agenezija (grč.), prirođeni nedostatak di­jela tijela ili organa, uzrokovan naslijeđem ili djelovanjem okoline.
Agenor, grč. mit, Posejdonov i Libijin sin, osnivač grada Tira, praotac Feničana, otac Kadma i Europe.
agens (lat.), ono što djeluje, što ima djelo­tvoran utjecaj; kem djelotvorno sredstvo.
agent (lat.). (1) Opć., posrednik u različitim poslovima. © Policijski a., osoba koja izviđa, otkriva, sprečava protuzakonito djelovanje; a. provokator navodi nekoga na krivično djelo sa skrivenom namjerom da ga (u interesu vlasti) izvrgne posljedicama kaznenog zakona. (3) Tr­govački a., osoba koja zaključuje ili zastupa tuđe kupoprodajne poslove.
agentura (lat.). (1) Obavljanje agentskog posla uopće. © Zastupstvo, podružnica, po­slovnica (trg., pomor.) agenta.
Agesilaj (o. ‹ 444. do ‹ 360), kralj u Sparti od o. ‹ 400; pobijedio savez Atenjana, Argošana, Korinćana i Tebanaca kod Korone-je (‹ 394), no porazio ga Epaminonda kod Mantineje (‹ 362).
agilnost (lat.), okretnost, živahnost, radi­nost, marljivost.
agitacija (lat.). (1) Poticanje, nukanje, nago­varanje. © Usmjerena, prodorna djelatnost (govorom ili tiskom) radi pridobivanja pojedi­naca ili skupina za stanovitu ideju, pogled na svijet, ili politiku.
agitator, onaj koji agitira, politički ili kako drukčije (› agitacija).
agitka (rus.), knjiž. djelo s istaknutom polit. tezom radi poticanja čitatelja na djelo­vanje.
Aglaja, grč. mit, jedna od triju Gracija; božica dražesti.
Aglaura, grč. mit, kći atenskoga kralja Kekropa; na zahtjev proroštva bacila se sa sti­jene.
aglikoni (grč.), nešećerne tvari, dijelovi › glikozida.
aglomeracija (lat.). (1) Nakupljanje, skup­ljanje, gomilanje; zgrudavanje. (2) min zbijanje sitnih ruda u komade (briketiranje, paleti-ziranje). (3) Metalurško okrupnjivanje sitnozr-
natog i praškastog materijala (ruda, koncen­trata, meduproizvoda cementne i keramičke ind.), postupak srodan sinteriranju.
aglutinacija (lat.). (1) biol skupljanje i slje-pljivanje izoliranih stanica (bakterija, eritroci­ta) uzrokovano reakcijom antigen-antitijelo. U klinici služi za određivanje krvnih grupa i dijagnostiku nekih bolesti; važna naročito pri transfuziji i presađivanju organa. (2) lingv sta­panje dviju nekoć odvojenih riječi u jednu; u morfologiji i tvorbi riječi, priključivanje afiksa korijenima; › aglutinativni jezici.
aglutinativni jezici, jezici u kojima se rije­či i oblici tvore (kao u turskom i madžarskom) pripajanjem, »naljepljivanjem« afiksa; › tipo­loška lingvistika.
aglutinogen, tvar koja ima antigene spo­sobnosti; nalazi se u nekim stanicama (bakte­rije, eritrociti); utječe na vezivanje s određe­nim antitijelom uzrokujući aglutinaciju.
Agnano [aha:'no], vulkanski krater na Fla-grejskim poljima kraj Napulja. Lječilište i ku­palište Agnano Terme s radioaktivnim blatom.
agnati (lat.), u rim. pravu, sve osobe koje su pod očinskom vlašću (patria potestas); supr kognati; agnatio, pravna veza koja je spajala agnate. Naziv a. upotrebljava se i za potomke istog pretka po muškoj lozi.
agnati (grč.) › beščeljusti
agnec (starosl.: jaganjac), u pravosl. liturgi­ji, dio kvasnoga posvećenoga kruha koji se pri­nosi kao žrtva.
Agni, staro indij. vedsko i brahmansko bo­žanstvo vatre, bog plamenoga sunca, doma­ćega ognjišta i žrtvene lomače.
Agnon, Šmuel Josef (Shmuel Yosef A.; pr. ime Samuel Josef Czaczkes) (1888-1970), izr. književnik; rođen u Galiciji. Pisao na jidišu, pa na hebrejskom; koristio se izvorima midraš-kog, hasidskog i pučkog naslijeđa. Jedinstve­nim stilom u hebr. prozi plastično opisivao ži­vot ortodoksnih Židova u I Europi. Gost za jednu noć; Lanjski dani; Djevojačka sprema. No­belova nagrada (sa N. Sachs) 1966.
agnosticizam (grč.), filoz. pogled koji po­riče mogućnost spoznaje objektivno postoje­ćeg svijeta.
agnozija (grč.), psih gubitak sposobnosti raspoznavanja (prepoznavanja) unatoč sačuva­noj sposobnosti za primanje osjetnih dojmova: dodirna, slušna, vidna agnozija.
Agnus Dei (lat.: Jaganjac Božji; tako je Sv. Ivan Krstitelj nazivao Isusa; Evanđelje po Ivanu 1,29), u kršć. literaturi i ikonografiji najčešći simbol Krista Otkupitelja. U liturgiji, trostruki zaziv u misi prije pričesti.
agon (grč.: borba, igra). (1) Gimnastičko, konjičko i glazb. natjecanje pri ant. grč. sveča­nim igrama. (2) Natječaj za izbor dramskoga djela i glumca (protagonist, deuteragonist, tritagonist) u kazalištu ant. Grčke. (3) Natjeca­nje dvaju aktera drame u kojem jedan često zastupa autorovo stajalište.
agona (grč.), crta koja spaja mjesta na po­vršini Zemlje na kojima je magnetska deklina-cija jednaka nuli.
agonija (grč.). (1) Borba organizma sa smr­ću, predsmrtno stanje. (2) pren proces nestaja­nja, odumiranja neke društv. pojave.
agonistički instinkt, borbeni nagon u živo­tinja i čovjeka; osobito snažno izražen pri spol­nom odabiranju (borba za ženku). agora (grč.), skup vojske ili puka; nar. skupština u ant. Grčkoj; mjesto održavanja te skupštine; gradski trg.
agorafobija (grč.), bolesni strah od otvo­renog prostora, os. pri prelaženju preko trgova i ulica.
Agostini, Giacomo (1942), tal. motocik-list; najuspješniji u povijesti sport. motocikliz­ma (15 puta svj. prvak u kategorijama od 350 i 500 ccm), više od 120 pobjeda Grand Prix.
Agostini [aeg3sti:'ni], Peter (1913), am. ki­par, apstraktni ekspresionist.
Agotić, Imra (1943), general-bojnik Hrvat­ske vojske, zapovjednik Hrvatskoga ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane; 1965-91. oficir u JNA; od 1991. pregovarač u ime hrv. vlade o povlačenju JNA iz Hrvatske. Agra, ind. i trg. grad na rijeci Jumna (Yamuna) u državi Uttar Pradesh, Indija; 899 000 st. Sveuč.; spomenici indo-islam. gra­diteljstva 16-17. st. (mauzolej Taj-Mahal, Bi­serna džamija), kada je A. bila prijestolnica mogulskih careva.
agrafa (franc). (1) Umjetnički ukrašena kopča; spona, gvozdac, fibula. (2) arhit željez­na sponka koja veže dva kamena; plastični ukras u obliku konzole ili maskarona, koji povezuje dvije girlande.
agrafa (grč.), izreke koje se pripisuju Isu­su, a nisu zapisane u kanonskim Evanđeljima nego u drugim djelima starokršć. književnosti.
agrafija (grč.), nesposobnost pisanja zbog ozljeda mozga.
agranulocitoza (lat.+grč.), bolest zbog smanjenja ili nestanka granulocita (leukocita) u krvi; nastaje od infekcije, od nekih lijekova i dr.; prati je nekroza sluznice usne šupljine, povišena temperatura, laka žutica; liječi se peni­cilinom, transfuzijom, jetrenim preparatima.
agrar (lat.). (1) Poljodjelstvo, ratarstvo. (2) Poljodjelsko zemljište.
agrarna reforma, mjera drž. vlasti kojom se mijenjaju posjedovni odnosi i pravo vlas­ništva nad zemljom, radi određenih soc. gospodarskih ili polit. ciljeva; u užem smislu: ponovna raspodjela zemlje, osobito (pov) raz­dioba velikih posjeda sitnim seljacima i be-zemljašima.
agravacija (lat.), otežavanje; bolesnikovo prikazivanje simptoma bolesti i bolesnog sta­nja težima nego što jesu.
agregacija (lat.). (1) Združivanje, pridru­živanje nekoj organizaciji, najčešće s djelo­mičnim pravima (tzv. agregirani, pridruženi članovi). (2) U Francuskoj, akademski stu­panj nakon fakultetske diplome; daje pravo predavanja na visokim školama i sveučilišti­ma.
agregat (lat. aggregare: pridružiti). (1) Opć., nešto što je složeno, sastavljeno od različitih dijelova. (2) tehn sprega više strojeva u jednu cjelinu (npr. el. generator). (3) građev mine­ralni ili organski dodaci vezivima. (4) relig dušobrižnik, vjeroučitelj.
agregatno stanje, jedan od oblika u koji­ma se može pojaviti neka tvar; postoji čvrsto, tekuće i plinovito, odn. prema suvremenom shvaćanju, plinovito, kristalno i amorfno, te plazma kao tzv. četvrto agregatno stanje.
agreman (franc.) › agrément
agrément [agRemâ'] (franc: pristanak, odobrenje), suglasnost koju vlast neke države daje da neka osoba može biti kod nje izaslanik druge države.
agresija (lat.), nasilje, postupak koji ugro­žava druge suverene subjekte u fizičkom, kul­turnom, moralnom i svakom drugom pogle­du; oružani napad ili prijetnja silom protiv druge suverene države. Povelja UN zabranjuje agresivni rat i uporabu sile.
agresivna kemijska i biološka sredstva, kem. spojevi koji akutno truju ljudski organi­zam (› kemijsko oružje) te biološki agensi (virusi, rikecije, gljivice) koji izazivaju bolesti i trovanja (› biološko oružje).
agri- (lat.) › agro-
Agricola [~ko~], Alexander (o. 1446-1506), njem. skladatelj niz. podrijetla; jedan od vode­ćih renesansnih polifoničara, elegantna stila, razvijenih melodijskih linija.
Agricola, Georgius (pr. ime Georg Bauer) (1494-1555), njem. liječnik i prirodoslovac; utemeljitelj mineralogije, metalurgije i rudar­ske znanosti.
Agricola, Martin (pr. ime M. Sore) (1486-1556), njem. humanist, glazb. teoretik i skla­datelj, tvorac njem. glazb. nazivlja, napisao 3 glazb. priručnika.
Agricola, Mikael (1508-57), fin. reforma­tor, utemeljitelj. fin. knjiž. jezika.
Agrigento [~5e'nto] (do 1927. Girgenti), gl. grad istoimene pokrajine u JZ Siciliji; 56 000 st. Rudnici sumpora. Arheol. ostaci zidine, hramovi, zgrade) iz.‹ 6. i › 5. st. -Grč. kolonija od ‹ 6. st.; u vlasti Kartažana, Rima, Bizanta, Saracena i Normana; 1943. tu su se iskrcali odredi am. vojske.
Agrikola, Gnej Julije (Gnaeus Iulius Agri­cola) (40-93), rim. vojskovođa; 77. konzul; 77-84. namjesnik provincije Britanije. Prvi oplovio Veliku Britaniju i utvrdio da je ona otok. Zet Tacit opisao je njegov život i djela u posmrtnom slovu.
agrikultura (lat.), poljodjelstvo, gospo­darska grana koja se bavi obradbom tla i nje­govim iskorištavanjem za uzgoj različitoga kul­turnog bilja te životinja korisnih čovjeku.
Agripa, Marko Vipsanije (Marcus Vipsa-nius Agrippa) (o. ‹ 63. do ‹ 12), rim. voj­skovođa iz Augustova doba.
Agripina, Mlađa (15-59), kći Germanika i Agripine Starije; dala ubiti muža, cara Klau-dija; pošto je sina Nerona proglasila rim. carem, ubijena po njegovoj naredbi.
Agripina, Starija (‹ 14. do 33), kći M. V. Agripe, mati Kaligulina; optužena zbog umorstva muža Germanika, otrovala se.
Agrippa von Nettesheim [~ fon ne'tasxaim], Heinrich (1486-1535), njem. filozof kabalist i liječnik; renesansni neoplatoničar.
agro-, agri- (lat.), predmetak u složenica-ma: poljo-, zemljo-, poljodjelski, ratarski, koji se odnosi na zemljoradnju.
agrokemija (lat.+grč.), znanost o uporabi kem. sredstava (npr. gnojiva, pesticida) u po­ljodjelstvu; također znanost o kruženju kem. tvari između kulturne biljke i tla te gnojiva.
agrometeorologija (lat.+grč.), grana me­teorologije koja proučava meteorološke ele­mente i pojave što posebno utječu na razvoj ratarskih kultura.
Agron (? do ‹ 231), ilir. kralj, tvorac jake države na primorju J od Boke kotorske.
agronomija (lat.+grč.), znanost o poljo­djelstvu; primjena raznih prirodnih, tehn. i gospodarskih spoznaja u poljodjelstvu; u užem smislu, primjena tih spoznaja u ratarstvu.
agrotehnika, skup tehn. mjera koje se primjenjuju pri uzgoju poljodjelskih kultura obradba tla, gnojidba, zaštita bilja i dr.).
agrumi (tal.), skupni naziv za voćke iz ro­da Citrus (por. rutvice); najrašireniji: naranča, limun, mandarinka i grejpfrut.
Aguascalientes [ayuaskalie'ntes], država u sr. Meksiku; 5471 km2, 719 600 st. Rudarstvo i metalurgija. Gl. grad Aguascalientes (360 000 st.; osn. 1575. kao rudarsko naselje).
Aguirre [ayi'r:e], Domingo de (1865-1920), baskijski romanopisac; opisuje život baskijskih seljaka i ribara. Morske vode; Paprat; Cvijet Pireneja.
Aguirre, José Maria (pseud. X. de Lizardi) (1896-1933), baskijski lirski pjesnik. Krajolici u godišnjim dobima; Crveni sutoni; Srce me boli.
aguti (preko španj. iz jezika tupi) (Dasyprocta leporina), južnoam. stepski glodavac lijepe crvenkastosmeđe dlake, iz por. paka.
Agulhas [port, sgu'bš, engl. agA'bs], najjužniji rt Afrike.
aguti (preko Španj. iz jezika tupi) (Da-ta leporina), južnoam. stepski glodavac crvenkastosmeđe dlake, iz por. paka.
Ah, znak jedinice ampersat.
Ahaggar (Hoggar), planinski masiv u Sa­kari. J Alžir; najviši vrh Tahat (3003 m). Stanovnici Tuarezi.
Ahasver (hebr. Ahašveroš), Vječni Žid, po andnjovj. legendi, čovjek koji se rugao Isusu,
tjerajući ga grubo da se požuri prema Golgoti, te je za kaznu osuđen da luta svijetom do sud­njega dana.
ahat (grč.), mineral, vrsta sitnozrnatog kre-mena, kalcedona; poludragi kamen.
ahatina (Achatina), rod najvećih kopnenih jestivih puževa iz trop. Afrike; štetnici biljnih kultura; od njihovih se kućica izrađuju ukras­ni predmeti.
Ahejski savez, savez peloponeskih gradova (‹ 280) protiv Makedonije; neovisnost izgu­bio ‹ 146. u borbi s Rimom.
Aheloj. (1) Rijeka u sr. Grčkoj (danas As-propotamos). (2) Grč. mit, riječni bog, sin Okeana i Tetije.
Ahemenidi, perz. dinastija (o. ‹ 700. do ‹ 330); nestala s Darijem III., koga je porazio Aleksandar Veliki.
Aheront, grč. mit, rijeka u podzemnom svijetu; › Had; Haron.
Ahidjo [~3o], Ahmadou (1924), kamerun-ski političar; osnivač Kamerunskog saveza, predsj. republike 1961-82.
Ahikar, gl. junak moralno-poučne istoč­njačke priče; u južnosl. verzijama naziva se Akir premudri.
Ahil, gl. grčki junak u Ilijadi, sin Peleja i Tetide, kralj Mirmidonaca, prijatelj Patroklov, u dvoboju ubio Hektora; poginuo od Parisove strelice pogođen u petu, gdje je jedino bio ra­njiv. Ahilova peta, fig nečija slaba strana.
ahilija (grč.), prestanak izlučivanja probav-nih sokova, najčešće želučanog (želučana a.).
Ahilova tetiva, završna tetiva troglavog lisnog mišića na stražnjoj strani potkoljenice, hvata se na petnu kvrgu.
ahimsa (sanskrt.: ne ozlijediti), u hinduiz­mu, budhizmu, jainizmu: zabrana ubijanja živih bića kao osnovni moralni zakon (odatle proizlazi: vegetarijanstvo, odbacivanje rata i krvoprolića).
ahiret (arap.), po islamu, zagrobni svijet; dijeli se na dženet i džehenem.
Ahmadabad, grad u indij. državi Gujarat; 2 873 000 st. Nakon Bombaya najvažnije sre­dište tekst. ind. Mnogobrojni spomenici indo-islamske arhitekture; sveučilište.
Ahmadulina, Bela (Isabela) Ahatovna (1937), rus. pjesnikinja; istaknuto ime rus. lirike 50-ih godina; izražava ženstvenost i vi­talizam u formi klas. rus. poezije. Struna; Mo­je rodoslovlje; Satovi glazbe.
Ahmatova, Ana (pr. ime A. Andrejevna Gorenko) (1889-1966), rus. lirska pjesniki­nja; u književnosti prije oktobarske revolucije predstavnica akmeizma. Večer; Krunica; Bijelo jato; Poema bez junaka.
Ahmed I (1589-1617), tur. sultan od 1603; s Austrijom 1606. sklopio mir na ušću Žitve.
Ahmed II (1643-95), tur. sultan od 1691. Nastavio austro-tur. rat; poražen od austr. voj­ske kod Slankamena 1691.
Ahmed III (1673-1736), tur. sultan (1703 -30). U ratu s Rusijom osvojio Azov 1711. Poražen u ratu protiv Venecije i Austrije kraj Petrovaradina 1716. i Beograda 1717. Požare-vačkim mirom 1718. odstupio Austriji-dijelo­ve Vlaške, S Srbije, Bosne, Hrvatske (oko Une i Save), a Veneciji područja u Dalmaciji, Alba­niji i Grčkoj; zadržao dotadašnju mlet. More-ju. Svrgnuli ga janjičari; umro u tamnici.
ahmedija (arap.), tanki platneni ovoj oko muške kape, poseban znak muslimanâ, sin čalma, saruk, turban.
Ahmed-paša Džezar (1720-1804), tur. vojskovođa, rodom Hercegovac; kao namjes­nik i vojskovođa u Siriji i Egiptu (1798-99) borio se protiv Napoleona kraj Akke.
Ahmed-paša Hercegović (pr. ime Stje­pan Kosača) (1454-1517), tur. veliki vezir; poturčeni sin hercega Stjepana Vukčića Kosače, zet sultana Bajazida II.
Ahmes (o. ‹ 1600), staroegip. pisac naj­starijega sačuvanog mat. djela, pisanog hijeroglifima (Ahmesova računica), koje sadrži upute za izračunavanje opsega, obujma i površine.
Aho, Juhani (pr. ime Johan Brofeldt) (1861-1921), fin. književnik; realist, prouča­vao mentalitet i navike grad. svijeta. Željeznica; Pastorova žena.
aholija (grč.), nedostatak žučnih izlučina i boja u stolici zbog nemogućnosti otjecanja žuči u tanko crijevo (zbog kamenaca, raka).
Ahriman (avest. Angra Mainyu: Zao duh), u dualističkoj Zaratuštrinoj religiji (mazdaizam), načelo zla i đavolski duh tame koji se vječno bori protiv istine i dobra, što ih ut­jelovljuje njegov brat blizanac › Ahura Maz­da.
Ahundov, Mirza Fatali (1812-78), azerbajdžanski pisac, prosvjetitelj i filozof; utemelji­telj azerbajdžanske realističke književnosti; ni­zom komedija postavio temelje nac. kazalištu. U smrt Puškina; Medvjed koji je pobijedio zvi­jezde; Prevarene zvijezde.
Ahura Mazda (avest.: mudri gospodar) (novoperz. Ormuzd), u Zaratuštrinoj religiji (mazdaizam), vrhovno božanstvo, stvoritelj neba i zemlje; načelo dobra koje se bori protiv snage zla (› Ahriman).
Ahvaz (Ahwäz), gl. grad pokrajine Kuzis-tan u JZ Iranu; 598 000 st. Središte naftonos­nog područja s naftovodom do Teherana i Abadana; petrokem. i kem. ind.
Ahvenanmaa › Alandski otoci
Ai Ch'ing [ai ćin] › Ai Qing
Aichinger [ai'xiipj], Ilse (1921), austr. spisateljica; u proznim i lirskim djelima iznosi teme modernoga čovjeka s prijelazima od naglašenog realizma do transcendencije. Oko-
vani; Dugmad; Posjet u župnom dvoru; Veća na­da.
aide-mémoire [ed memwa:'R] (franc). (1) Podsjetnik. (2) U diplomaciji, pismeni sažetak onoga što se usmeno priopćuje.
AIDS (SIDA) (akr. od engl. Acquired Im-munodeficiency Syndrome, odn. franc. Syn­drome d'immunodéficience acquise), sindrom stečene imunodeficijencije; nastaje zbog izo­stanka imunosnog odgovora na virus HIV (Human Immunodeficiency Virus) koji ulazi u organizam preko ozlijeđene kože, sluznice, ili krvlju i krvnim preparatima (transfuzijom). Nositelji virusa izlučuju ga krvlju, slinom, suzama, ejakulatom, vaginalnim sekretom, majčinim mlijekom; moguća je infekcija u maternici. Nakon inkubacije 1-3 god. bolest
se iskazuje vrućicom, gubitkom tjelesne mase, otokom limfnih žlijezda i velikom osjetljivošću na banalne infekcije. Osobito su ugrožene pro­miskuitetne osobe, homoseksualci i ovisnici o drogama (intravenske injekcije). Bolest je ot­krivena u SAD 1981. i širi se po čitavu svijetu jer nema specifične terapije.
Aigues-Mortes [egmo'Rt] (ant. Aquae Mor-tuae), grad u J Francuskoj; o. 4500 st. Osnovao ga (1241) i utvrdio Luj IX (Sveti). Sačuvane obrambene zidine s kulama. Iz A.-M. poduzeo je Luj IX. šesti i sedmi križarski rat.
aileron [elRO'] (franc: krilce), pomični dio na stražnjem rubu zrakoplovnog krila; služi za upravljanje zrakoplovom.
Ailey [etti], Alvin (1931), am. baletni um­jetnik, proslavio se s vlastitom trupom A. A. American Dance Theater. Sjedinjuje elemente klas. baleta, modernog plesa, jazza i primi­tivnog plesa.
Aimará › Aymará
Aimée [eme'], Anouk (pr. ime Françoise Sorya) (1932), franc. film glumica. Ljubavnici iz Verone; Zlosretni susreti; Slatki život; Lola; Osam i pol; Jedan muškarac i jedna žena.
Ain [e], dep. u I Francuskoj; 5826 km2, 453 200 st. Poljodjelstvo; ind. tekstila, tvor­nice pokućstva. Gl. grad Bourg-en-Bresse.
Ainu (ainu: ljudi), narod na Hokkaidu, Sa-halinu i Kurilima; oko 17 000 pripadnika. Prastanovnici Japana; europeidnih antropo­loških značajki s mongoloidnim primjesama. Danas uglavnom asimilirani s Japancima. Nji­hov jezik (ainuski) genetski je izoliran.
Ai Qing ili Ai Ch'ing [ai ćin] (pr. ime Chang ili Jiang Haich'eng) (1910-96), kin. knji­ževnik; jedan od prvaka modernog pjesništva, cijenjen zbog profinjene sinteze vrlo moderna
izraza i orijentalne misaonosti. Dayanhe; On umire dvaput; Pjesme povratka.

 

^ Na vrh